Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima
Dejan Mihailović, pisac, urednik i književni prevodilac, govori o tome kako je otkrio delo Đorđa Lebovića „Semper idem“, šta mu se u toj knjizi dopalo i zašto se ovom delu često vraća. „Semper idem“ predstavlja testamentarno delo pisca Đorđa Lebovića (1928–2004) o kom je Mihailović govorio u emisiji „Moja knjiga“, emisiji o knjigama i čitanju, o književnosti, umetnosti i stvaralaštvu.
U njemu je autor izneo sećanja na vlastito detinjstvo, provedeno u Somboru, ali i na traumatično iskustvo stečeno u logoru Aušvic, gde je kao sasvim mlad bio zatočen. Pogled iz dečje perspektive, slike sećanja u kojima se mešaju prizori nevinosti i senka sveprisutnog zla, kao i težina egzistencijalnih pitanja u delu postavljenih, daju knjizi „Semper idem“ poseban kvalitet. Đorđe Lebović se bavio novinarstvom, pisao je scenarija, pozorišne, televizijske i radio-drame. Zajedno s Aleksandrom Obrenovićem napisao je dramu „Nebeski odred“, koja je nagrađena na Sterijinom pozorju.
O ovom svom delu, i njegovom naslovu, sam autor je rekao: „Natpis ’Semper idem’ stoji iznad portala evangelističke crkve u Somboru i znači: uvek isto. U crkvu sam išao sa bakom Švabicom i od nje saznao da je u ovom našem svetu Zlo uvek isto. Od tada se profesionalno bavim pisanjem, a amaterski i pasionirano jurim Satanu da ga skratim za glavu. Odlučio sam da pišem jedne avgustovske večeri 1990. godine u Rovinju...“ Đorđe Lebović je u ratu izgubio četrdeset članova svoje porodice, a sam je kao četrnaestogodišnjak osetio pakao koncentracionog logora Aušvic. Delo „Semper idem“ predstavlja potresno svedočanstvo o ljudskom zlu, o „ljudima u paklu i paklu u ljudima“ – kako glasi naslov prve Lebovićeve objavljene priče – i o pokušajima da se uprkos svemu očuva vera u osnovne ljudske vrednosti.Dejan Mihailović do sada je objavio dve zbirke priča, jedan roman i „Leksikon vizantijske književnosti“. Bio je dugo godina urednik u izdavačkoj kući Prosveta, a poslednjih devet godina radi kao urednik u izdavačkoj kući Laguna. Prevodi sa ruskog i engleskog. Prevodio je, između ostalog, dela Danila Harmsa, Varlama Šalamova, Ivana Bunjina, Borisa Akunjina, Marka Aldanova, Edgara Alana Poa, Semjuela Beketa, Vilijama Blejka...
Dejan Mihailović (1951) odrastao je i školovao se u Beogradu, gde je diplomirao na Odseku za opštu književnost Filološkog fakulteta. Radio je kao urednik u Dečjoj redakciji Radio Beograda, lektor u Zadužbini Ive Andrića, redaktor teksta u Enciklopediji Jugoslavije Jugoslovenskog leksikografskog zavoda (Redakcija za Srbiju) i urednik u časopisima „Književne novine“, „Pismo“, „Književni magazin“ i izdavačkoj kući „Laguna“, a pre toga u izdavačkom preduzeću „Prosveta“ iz Beograda. Od 1993. do 1999. proveo je u San Francisku, u Kaliforniji, SAD. Prevodio ruske i engleske pisce (Bunjin, Šalamov, Harms, Aldanov, Dovlatov, Akunjin, Blejk, Po, Beket i dr.). Za prevod romana Samoubistvo Marka Aldanova dobio je nagradu „Dr Jovan Maksimović“ za najbolji prevod sa ruskog jezika za 2015. i 2016. godinu.
Objavio je zbirke priča Dođoh, videh, pobegoh (1969) i Kuke i verige (2013) i mali rečnih stare hrišćanske, vizantijske i srednjovekovne srpske književnosti Vizantijski krug (2009).
Član je Srpskog književnog društva i Udruženja književnih prevodilaca Srbije.
Dnevnik izolacije:
Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!
Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!
E-mail adresa je obavezna
Da biste osigurali da su vaši podaci o nalogu ažurirani, molimo vas da potvrdite e-mail adresu koju želite da koristite za prijavu i obaveštenja o nalogu.