3 pitanja za… Zorana Bognara
Kako je izgledalo prikupljanje materijala za knjigu „Tečni kristal“?
Prikupljanje materijala i građe za ovu i ovakvu knjigu počelo je još početkom devedesetih, kada sam brižno isecao i „arhivirao“ lucidne univerzalne mikroeseje (bez obzira na to da li je reč o urbanom ili ruralnom, antropološkom, ontološkom, lirskom, filozofskom, lingvističkom ili nekom drugom mikroeseju) svojih kolega. Suočen sa činjenicom da je veliki broj naših pisaca pisao, negovao i objavljivao mikroeseje, a da gotovo nijednom od njih ovaj žanr nije primaran, pa samim tim ni taj deo njihovog književnog rada nije na najadekvatniji način vrednovan – odlučio sam da priredim ovu antologiju i da sve ove volšebne, univerzalne i, poput tečnog kristala, svevremene mikroeseje pokušam da spasem od zaborava i da ih, ovako okupljene na jednom mestu, ponudim književnom establišmentu, odnosno, kompetentnim čitačima i tumačima na „naknadno i/ili novo“ vrednovanje, kako bi, napokon, dobili jednu relevantniju i temeljniju recepciju u kontekstu savremene srpske književnosti.
Šta će čitaoci pronaći u ovoj svojevrsnoj zbirci mikroeseja? Zašto baš mikroeseji?
Šta je, zapravo, mikroesej? Ni u jednom rečniku stranih reči ili termina zasigurno nećete naći eksplicitno objašnjenje ovog pojma. No, u slobodnoj interpretaciji, mogli bismo svakako reći da je mikroesej žanr kratkog metra pisan tehnikom razobličavanja, razotkrivanja, odnosno, demistifikovanja. Mikroesej je idealna forma našeg vremena: istovremeno i brz i dinamičan, i eksplicitan i ekspresivan... Andrić ga je u knjizi Znakovi pored puta „krstio“ kao meditativna proza, drugi su ga nazivali poetskofenomenološkim refleksijama, crticama, kontemplacijama ili pak reminiscencijama – no, ipak, on u svom imenu objedinjuje i žanrovski najpreciznije određuje sve navedene termine... Kao idejni tvorac i autor ove antologije, preuzeo sam „obavezu“ i odgovornost da, uz osnovne postulate i kriterijume, na ovom mestu odredim i maksimalnu dužinu mikroeseja koja ni u kom slučaju nije mogla i nije smela biti duža od dve stranice knjižnog bloka.
Kako ste odlučili koje književnike ćete uvrstiti u ovu antologiju?
Svedoci smo da su od naših pisaca upravo najveća imena negovala kratku formu. Da bih priredio ovu i ovakvu antologiju, morao sam pribeći jednom ozbiljnijem i konciznijem istraživačkom i priređivačkom radu koji se zasnivao na gotovo svakodnevnom traganju po registrima i signaturama u Narodnoj biblioteci Srbije, Biblioteci grada Beograda, ali i po mnogim kućnim bibliotekama svojih kolega koji imaju i takve raritete kao što su knjige mikroeseja pojedinih pisaca s početka dvadesetog veka...
Izvor: časopis Bukmarker, br. 29
Autor: Zoran Bognar




















