Ana Atanasković: Trudim se da pamtim ono što je plemenito

Još od ranog detinjstva. Tata me je učio da čitam i pišem svojim posebnim metodama, koje bi se mogle sada izučavati na kursevima kreativnog pisanja, a on je to znao intiutivno sam. Kao i u Mocartovom životu (sada je aktuelno pronalaženje njegovog novog dela, bez namere da se poredim sa njim po važnosti, već po uticaju roditelja), otac je u svom detetu prepoznao potencijal.
Na primer, zadavao mi je sastave, donosio knjige o pisanju i isekao bi na reči ispisanu rečenicu iz dela Dobrice Ćosića, te bi mi rekao da pomešane listiće sastavim u što lepšu stilski napisanu rečenicu, ponovo. To se ne zaboravlja, jer je u skladu sa misijom moje duše – pisati.
Rođeni ste u Kruševcu. Kakva Vas sećanja vezuju za period odrastanja?
Imala sam teško detinjstvo zbog strašne bolesti moje sestre koja ju je zadesila od rođenja. Živela sam u Jasici, a Kruševac je bio baza za mnogo toga – biblioteku, Radnički univerzitet, prijatelje… Kruševac je moj grad, a detinjstvo je uvek lepo, čak i kada je teško. Trudim se da pamtim ono što je plemenito, a toga je bilo mnogo. Uvek sa ponosom kažem odakle sam.
Veliki broj umetnika upravo je poreklom iz Kruševca. Da li ste u svom rodnom gradu nalazili inspiraciju za pisanje?
Da, u novom romanu „Zmajeva žena“ jedan deo radnje je smešten u Kruševcu, a ako sve bude u redu, još ću objavljivati o njemu.

Na to pitanje se ne može lako odgovoriti jer mislim da teme biraju mene, iako se nekad čini da ih biram ja. Jelena Gatiluzio, žena despota Stefana Lazarevića, došla je u moj život preko meni bliske osobe koja je o despotu često govorila.
Onda sam se zapitala – kako je bilo jednoj ženi da živi sa njim i avantura je krenula. Višegodišnja. Kao što to uvek biva, sinhronicitetima i povezanošću sa jonosferom, svojim emocijama, složim priču onako kako je potrebno da bude – sve teme su se spojile u jedan tok, a ponešto kao da je i sama Jelena ispisivala. Bilo je zaista čudesno stvarati je, i opisivati despota i despotovo vreme.
Šta smatrate specifičnim za ovaj roman?
Bez lažne skromnosti kažem, jer je istina, niko do sada nije opisao despota Stefana Lazarevića na ovaj način – psihološki. Činjenice su proverene u literaturi, njegov istorijski deo je sasvim tačan, a dat je i prikaz njegovog složenog karaktera. Dalje, u ovom romanu sam izmaštala kako bi Jelenin život izgledao, jer se o njoj posle veridbe skoro ništa ne zna.
Autor: Lidija Gajić
Izvor: Shine magazin
Autor: Ana Atanasković





















