Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Branko Anđić: Ništa gore od čitanja suvoparne knjige, jedino gore od toga je njeno pisanje

Ovogodišnji dobitnik Nagrade grada Beograda „Despot Stefan Lazarević“ u oblasti književnosti i prevodnog stvaralaštva u razgovoru za Danas govori o značaju ove nagrade, ali i o dve poslednje knjige na kojima je radio, a upravo su osvanule u beogradskim knjižarama.
Branko Anđić: Ništa gore od čitanja suvoparne knjige, jedino gore od toga je njeno pisanje - slika 1
Ovogodišnji ste dobitnik Nagrade grada Beograda „Despot Stefan Lazarević“ u oblasti književnosti i prevodnog stvaralaštva – da li to znači da je grad prepoznao ljude poput vas koji se nikad nisu uklapali u klasične šablone lokalnog, nego ste kroz brojne knjige koje ste napisali i prevodima koje ste potpisali pomerali granice i spajali nas sa svetom?

Grad su ljudi, a različiti ljudi imaju različit ukus i različite sklonosti; umetnost, kao i ocene o njoj, neizbežno su subjektivni. Može samo da me raduje što je moja knjiga „Na mapi Utopije“ u izdanju Lagune, prilično van uobičajenih utabanih staza, privukla pažnju ovogodišnje komisije za dodelu nagrade. S druge strane, baš me raduje što sam dobitnik nagrade koja nosi ime našeg najprosvećenijeg vladara, velikog književnika koji je pre pola milenijuma znao ono što mnogima ni danas nije jasno: da su sudbina, prosperitet, budućnost, kvalitet života svih evropskih naroda, pa i balkanskih, organski vezani za Evropu, a ne za provincijalno zatvaranje u sebe. Kao Beograđanin, beskrajno sam zahvalan despotu Stefanu što je moj grad proglasio srpskom prestonicom i dovodeći u njega pametne i preduzimljive ljude iz cele Evrope učinio da postane i ostane jedini pravi kosmopolitski velegrad u regionu.
Branko Anđić: Ništa gore od čitanja suvoparne knjige, jedino gore od toga je njeno pisanje - slika 2
Na tom tragu otkrivanja novog i drugačijeg je i antologija koju ste priredili sa Ksenijom Bilbijom „Buntovnice s razlogom“, koja je upravo izašla u izdanju Lagune.

Posle gotovo pola veka bavljenja hispanoameričkom književnošću najviše me danas zanima otkrivanje novih vrednosti i ponekad spasavanje nekih starih bisera koji su ostali ispod radara čitalaca, kritičara i izdavača. Sem moje prve antologije savremene hispanoameričke pripovetke – prve ikad objavljene na jugoslovenskom prostoru – sve potonje bile su plod subjektivnog, mada ne i nasumičnog, traganja za novim vrednostima, za putnicima po neutabanim stazama: takve su bile „Otkačene priče“, a poslednjih godina „Budući klasici“ i „Buntovnice s razlogom“. Profesorka Bilbija, koja već decenijama predaje hispanoameričku književnost na univerzitetu Viskonsin u Medisonu, SAD, bila mi je idealan partner u ovoj poslednjoj avanturi.

Zajedno sa Ksenijom Bilbijom čitaoce uvodite na neobičan način i to kroz dijalog, zašto?

Našli smo se pred problemom kako da knjigu, koja je u krajnjoj liniji plod akademskog istraživanja na dve strane sveta koje se podudarilo, predstavimo čitaocima na nekonvencionalan, neakademski način. Ništa gore od čitanja suvoparne knjige; jedino gore od toga je njeno pisanje. Ni Ksenija ni ja tome nismo skloni. Sem toga, suština ove antologijske zbirke je umnožavanje kreativnog, stvaralačkog gledišta koje donose nove spisateljice: kako je Ksenija to lepo i sažeto rekla, osim testosteronske, sada imamo i progesteronsku i estrogensku književnost, stvaralački pogled na svet sa muškog ali i ženskog gledišta; zašto se to, onda, ne bi odrazilo i u našem dijalogu koji ponekad liči na prepirku, ali na prepirku iz koje se izvlače određeni zaključci. Verujemo oboje da će to biti privlačno i podsticajno čitaocima.
Branko Anđić: Ništa gore od čitanja suvoparne knjige, jedino gore od toga je njeno pisanje - slika 3
Iako izbor koji ste napravili jeste sveobuhvatan, mora se priznati da je malo neobičan, s jedne strane je tu „estradna spisateljica“ Marijana Enrikes, a s druge tu je fenomenalna Bolivijka Đovana Rivero.

Zanimljivo zapažanje! Enrikes je možda najbolji primer naše pseudoantagonističke metodologije: argentinska spisateljica koja trenutno u svojoj zemlji uživa popularnost rok-zvezde čija javna čitanja sopstvenih dela prati po dve-tri hiljade ljudi u velikim pozorišnim salama, što se ne pamti od vremena buma kad su pred tolikim brojem čitalaca nastupali pesnici Mario Benedeti i Huan Helman, Marijana Enrikes je neka vrsta latinoameričkog Stivena Kinga. I kao u slučaju Kinga, neki je smatraju žanrovskim piscem ograničenih dometa (ja) a drugi je svrstavaju među najbolje autore današnjice (Ksenija). Što se tiče Đovane Rivero, oboje se slažemo da je Bolivijka jedan od najoriginalnijih glasova nove proze kontinenta, tematski i stilski raznovrsna i veliki majstor jezičkih registara. Njeno vreme, ubeđeni smo, tek dolazi. Od naših „Buntovnica“, kod nas su prevođene Samanta Šveblin, Guadalupe Netel i Arijana Harviks. Uskoro će biti objavljene već prevedene knjige Marijane Enrikes i Ene Lusije Portele – i to je sve. U antologiji „Budući klasici“ koju sam sastavljao sa mojom suprugom Ljiljanom Popović Anđić, uvršćene su i pripovetke Monike Oheda, Jolande Arojo Pisaro, Alehandre Kostamagna, Line Meruane, Margarite Garsije Robajo, autorki za koje sam ubeđen da će na kraju ovog veka uživati status klasika. Želeli bismo da „Buntovnice s razlogom“ postanu neka vrsta vodiča našim izdavačima – i čitaocima – u potrazi za vrednim delima hispanoameričke književnosti koja se kod nas rado čita.

Naslovna strana „Buntovnica s razlogom“ je vrlo duhovita...

Da, to smatramo velikim uspehom. Uz dužno poštovanje prema svim mojim dosadašnjim izdavačima, često sam u šali sebe nazivao serijskim ubicom naslovnih strana sopstvenih knjiga; iskreno, retko kad sam bio potpuno zadovoljan njihovom estetskom stranom. „Buntovnice“ su u tom pogledu srećni i potpuni izuzetak: vesela devojka koja šapće nešto na uvo delimično polomljenom kipu Borhesa ne može biti prikladnija i duhovitija interpretacija knjige. Fotografiju je pre desetak godina snimila moja supruga Ljiljana Popović Anđić, a pozirala joj je za tu priliku naša glumica Iva Rađenović. Obe zaslužuju da budu pomenute jer krajnje uspešno upotpunjuju ovu knjigu.

Autor: Vladimir Matković
Izvor: Danas

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844