Dejan Stojiljković - intervju za Glas javnosti
Provincija nema izdavaštvo
Kulturni poslenici, najpre ministri iz oblasti kulture i prosvete, smatraju da je sve posle naplatne rampe na Bubanj potoku Azija ili eventualno Bugarska
Izdavačka kuća „Laguna“ nedavno je objavila roman „Konstantinovo raskršće“ iz pera Dejana Stojiljkovića, mladog niškog pisca. Zanimljiva postavka ovog romana, uzbudljiva potraga nemačkih nacista za mačem cara Konstantina podstakla je brojne čitaoce da se zainteresuju za ovu knjigu, čiji je prvi tiraž rasprodat za kratko vreme.
Kako ste doživeli uspeh svog romana?

Verujem da ste prilikom istraživanja za građu nailazili na brojne zanimljivosti, te da ste otkrili dosta toga uz put. Šta je to što vas je posebno iznenadilo, fasciniralo?
- Prvu ruku ovog romana sam napisao još dve hiljade druge godine To je bila najpre jedna horor-novela. Onda sam to proširio budući da mi je urednik bio Igor Marojević, koji je u svom romanu „Šnit“ takođe iskazao jednu veliku poruku, koja se tiče istorije, razumeo me je i pomogao mi da okončam svoj rukopis i preobličim ga u roman. Šta mi je bilo zanimljivo? Možda to što je bilo mnogo lakše da dođem do podataka o starom Rimu nego o Nišu posle Drugog svetskog rata. Zato što sve te stvari koje su se u to vreme u Nišu dešavale, bilo da je reč o ratnim profiterima ili otimačima i nacionalizaciji tuđe imovine, prekim sudovima i streljanju nevinih ljudi ostale negde još uvek prikrivene, jer danas imamo njihove potomke, kojima je stalo da tajne ostanu sakrivene. Zanimljivo je, recimo, i to da je današnja letnja pozornica nastala posle jedne neobjašnjive velike eksplozije koja se desila negde 1948. godine i nikada nije razjašnjeno zašto je do nje došlo. Bila su više puta najavljena istraživanja da se pronađe Konstantinova carska palata. Ta iskopavanja nikad nisu otpočela zato što se ona nalazi upravo ispod ogromnih grobnica gde su zakopavani ljudi pobijeni nakon tih prekih suđenja, presuda od strane komunista. Ako arheolozi počnu da kopaju oni će otkopati najpre te masovne grobnice, a zna se da takvi zločini ne zastarevaju pa bi morale da budu potegnute istrage. Zato je Konstantinova palata ostala još uvek ispod kostiju tih žrtava. Do sada su niški pisci pisali o Nišu iz posve drugog ugla ili su pak pisali neku partizanštinu u stilu Antonija Isakovića.
Koliko je jednom piscu koji živi i stvara u provinciji teže da uspe na našoj književnoj sceni nego njegovom kolegi iz Beograda?
- Nažalost, kulturni poslenici iz Beograda, najpre ministri iz oblasti kulture i prosvete, smatraju da je sve posle naplatne rampe na Bubanj potoku Azija ili eventualno Bugarska. Pogledajte našu književnu scenu u poslednjih dvadesetak godina: pa to su listom pisci došli iz unutrašnjosti, koji su sticajem okolnosti došli u Beograd da rade ovo ili ono. Nisam nikako mogao roman takvog opsega da objavim u Nišu. U Nišu maltene ne postoji izdavaštvo, postoji samo jedan bioskop! Može da zvuči da sam ja lokalpatriota, ali to je jednostavno tako.
Želja za moći
U svom romanu upravo govorim o tome koliko daleko može da ide ta želja za moći, koliko daleko može da ide ta suludost i sumanutost. Znamo da su nacisti bili ludaci, znamo da je Hitler bio to što je bio, ali, ako te sumanute ideje postanu osnov za doktrinu krvi i tla a koja je bila osnov za ubijanje miliona ljudi, onda to mora ozbiljno da se shvati. Kao što rekoh, sve kreće kad nemački major dolazi u Niš da istražuje. Sve se odvija u vreme bratoubilačkih sukoba koje je Drugi svetski rat doneo i u Niš. Potrudio sam se da dočaram prilike i atmosferu tog starog Niša. Srbi se kolju između sebe dok su okolo Nemci koji su sve okupirali. Istovremeno, posle svega tu su i saveznička bombardovanja.
Izvor: Glas Javnosti; autor - Mila Milosavljević
Autor: Dejan Stojiljković






















