Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Dušan Kovačević: Moj život je duga i zanimljiva pozorišna predstava

Akademik Dušan Kovačević svojim romanima i scenarijima obeležava dragoceno poglavlje naše literature, teatrologije i filmografije. Jedan od osnivača i upravnik Zvezdara teatra beleži našu narav i svakodnevicu, ostavljajući pisane tragove u kojima smo svi mi. U 2018. godini notirao je svojih 70 godina, a u opusu zaokružio pola veka pozorišnog života.
Dušan Kovačević: Moj život je duga i zanimljiva pozorišna predstava - slika 1
Šta vam je sada u radnom notesu?

U mojim godinama planovi i želje zavise od zdravlja. Ako me posluži pristojno zdravlje, verujem da ću privesti kraju nekoliko započetih poslova. Zbog uroka ne bih govorio ništa konkretno. Kao i proteklih decenija rada, reč je o pozorištu, filmu, knjigama…

Pišete nešto novo?

Uvek nešto zapisujem ili razmišljam o nekoj novoj drami, knjizi, filmu… A od svega toga se realizuje vrlo malo. Samo ono što preživi sve moje sumnje u valjanost budućeg rada. Pisanje je brisanje i odbacivanje, sa nadom da će nešto valjano ostati. A to valjano kasnije potvrđuje samo jedan sudija, koji se zove vreme.

Kako biste nazvali knjigu sa temom – Srbija danas?

Već sam napisao tu knjigu i nazvao je: „20 srpskih podela“. Od početka novije srpske istorije, koja počinje s prvim godinama 19. veka, pa do danas, naše svađe i podele će nam doći glave. Nema tog neprijatelja koji je opasniji od nas samih, besnih i posvađanih. Neprijatelj dođe i prođe – obično poražen, ali mi ostajemo sa sopstvenim neprijateljstvima trajno, uporno i samouništavajuće. I uništavamo sami sebe, bez obaziranja na molbe umnih ljudi da se prizovemo pameti. Neka nova knjiga bi mogla imati naslov: „Prizivanje pameti“.

Imate li reči da opišete prosečnog intelektualca u Srbiji danas?

Ljude poštujem i prihvatam samo kao dobre, bez obzira na to koje su stručne spreme. Pojam intelektualca mi je prilično maglovit. Ne bih mogao da ga precizno definišem.

Kako doživljavate popularnost i elitu u Srbiji?

Kao deo cirkuske predstave koju sam gledao kad sam bio mali. Bilo je smešnih klovnova, žonglera, brkatih žena i ljudi bez glave, zmija koje su duge od glave do repa pet metara, a od repa do glave duplo duže – deset metara. Kako? Lepo. U cirkusu je moguće sve što je u običnom životu nerealno. Nekad je cirkus bio omeđen šatorom, a danas je cirkus naš život bez granica. I zato više nema interesovanja za putujuće cirkuse – sve je cirkus.

Ko su vam bili idoli iz umetničkog sveta, a kome ste se privatno divili?

Voleo sam junake avanturističkih knjiga iz pera Branka Ćopića, Janka Veselinovića, Marka Tvena, Žila Verna... Privatno sam voleo zanimljive i, pre svega, dobre ljude. I najviše moju baku, Ljubicu, koje se sećam već 50 godina po osmehu i dobroti.

Koje su vam knjige privlačile pažnju u detinjstvu?

U detinjstvu i ranoj mladosti – pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka, čitao sam sve što je imala gradska biblioteka u Šapcu. Čitanje je bilo bekstvo u neki lepši, zanimljiviji i nepoznati svet. Takmičili smo se ko će pročitati više knjiga, o kojima smo pričali u noćnim satima kao o istinitim događajima. Knjige su bile sve ono što današnjim generacijama mladih nisu više.

Znate li uopšte koliko knjiga imate u svojoj biblioteci?

Ne znam. I odavno nisu više samo u sobnoj biblioteci. Osvojile su celu kuću. Uskoro ću ponovo biti podstanar u kući koja pripada knjigama. Desilo mi se ono što sam želeo u detinjstvu – da imam mnogo knjiga.

Šta je vaše utočište u životu?

Porodica. Bila je i kad sam bio dete, i sad, kad imam decu i unuke. Sve izvan porodice je prolazno, nesigurno i vrlo često razočaravajuće.  Kroz vaš život prolaze ljudi kao u čekaonici železničke stanice. Dolaze i odlaze vozovima. I vi putujete, ali ste uvek mirni ako imate sreće da se vratite kući, u kojoj je porodica.

Ćerka Lena je džez pevačica, muzičar, umetnik. Koliko razmenjujete umetnička iskustva, savete, ideje…?

Pričamo o svemu što radimo, ali bez prevelikih uplitanja u poslove kojima se bavimo. Ponekad radimo zajedno, kad je reč o nekoj filmskoj pesmi, ili kad pričamo o novim pravcima u svetu muzike, pozorišta, filma. Muzika je od pojave čoveka na ovoj planeti najuniverzalnija umetnost. Čovek je pre govora pevao ili zviždao i svako ga je razumeo šta „priča“ ... Lena ima svoj put u svetu nota, kao ja svoj u svetu slova. Čini mi se da je njen lepši.

Kakva je uloga deke u vašem životu?

Lepa i oplemenjujuća. Slušao sam o ljubavi prema unucima kad sam bio mlad, ali nisam ništa razumeo o čemu  pričaju. I to se ne može rečima opisati, to osećanje se mora doživeti. Naravno, kao sve lepe stvari, nije lako, ali se svaki trud vraća kao zadovoljstvo i radost.

Da li ste ikad želeli da živite van Srbije?

Da sam želeo – živeo bih. Odlazio sam na duža ili na kraća putovanja, provodio mesece ili godine po svetu, ali je uglavnom sve bilo povezano s mojim poslom. Dok smo snimali film „Andergraund“, bio sam u raznim evropskim zemljama gotovo tri godine, seleći se kako se film selio. Bio sam i ambasador u Portugalu, i na mnogim festivalima širom sveta i na mnogim svojim premijerama po svetu. Bio sam tamo gde sam nekada odlazio samo kad sam čitao knjige iz tih dalekih zemalja. Bio sam i nadam se da ću još biti. Čovek je živ dok želi da putuje.

Koja putovanja su vam zauvek ostala u sećanju?

Kad sednem u kola sa suprugom i nekad sa decom i krenemo negde gde smo dugo planirali da odemo. Putovanje je zadovoljstvo u samom putu. Stići na cilj je lepo, ali manje uzbudljivo. Voleo bih da obiđem sve zemlje sveta, da vidim sva mora, reke, ostrva, gradove... Nemam posebnih želja jer znam da je to što želim neostvarljivo. Ceo naš život je putovanje kroz prostor i vreme.

Reč „elevate“ na engleskom jeziku znači podići se, uzdići se. Kad vi osetite to uzdizanje u životu?

Kad se nešto lepo dogodi u našoj porodici. Lična uzletanja me više ne podižu iznad zemlje kao nekada kad sam bio mlad. Ja sam avion starog modela koji je sve više nalik onim izložbenim u muzejima vazduhoplovstva. Ne letim kao nekada, ali se još trudim da na prvi pogled izgledam kao čovek spreman za let.

Koji su planovi Zvezdara teatra?

U 2018. godini smo već imali dve uspešne premijere, predstave koje su izuzetno gledane i nagrađivane. Reč je o Osami – kasabi u Njujorku i Korešpodenciji našeg velikog pisca i moga prijatelja od davnina Bore Pekića. Za jesen ove godine planiramo još dve predstave. I tako, od jeseni do proleća, prođe mi 50 godina u pozorištu. Moj život je jedna duga i zanimljiva pozorišna predstava.

Autor: Ana Vodinelić
Izvor: Elevate

Autor: Dušan Kovačević

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Dušan Kovačević

Dušan Kovačević

Dušan Kovačević (Mrđenovac kod Šapca, 1948), dramski pisac, romansijer, scenarista, pozorišni i filmski i reditelj. Završio je osnovnu školu u Šapcu i gimnaziju u Novom Sadu 1968, a diplomirao dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 1973. Radio je kao dramaturg na TV Beograd od 1973. do 1978, docent na Fakultetu dramskih umetnosti od 1986. do 1988, a od 1998. direktor je „Zvezdara teatra“ u Beogradu. Dopisni član SANU od 2000, redovni od 2009. godine. Bio je ambasador Srbije i Crne Gore, a zatim Srbije 2005–2006. godine u Portugaliji. Živi u Beogradu. Drame: Maratonci trče počasni krug (1972), Radovan III (1973), Šta je to u ljudskom biću što ga vodi prema piću (1976), Proleće u januaru (1977), Svemirski zmaj (delo za decu u stihu, 1977), Sabirni centar (1982), Balkanski špijun (1983), Sveti Georgije ubiva aždahu (1986), Klaustrofobična komedija (1987), Profesionalac (1990), Urnebesna tragedija (1991), Lari Tompson, tragedija jedne mladosti (1996), Kontejner sa pet zvezdica (1999), Doktor šuster (2000), Dinar po dinar (2005), Generalna proba samoubistva (2008), Život u tesnim cipelama (2010), Kumovi (2012), Rođendan gospodina Nušića (2014) i Hipnoza jedne ljubavi (2016). Filmski scenariji: Beštije (1976, režija Ž. Nikolić), Poseban tretman (1978, režija G. Paskaljević), Ko to tamo peva (1980, režija S. Šijan), Maratonci trče počasni krug (1981, režija S. Šijan), Balkanski špijun (1984, režija D. Kovačević i B. Nikolić), Sabirni centar (1990, režija G. Marković), Urnebesna tragedija (1995, režija G. Marković), Podzemlje – Underground (1995, režija E. Kusturica), Profesionalac (2003, režija D. Kovačević) i Sveti Georgije ubiva aždahu (2009, režija S. Dragojević). TV drame: Povratak lopova (1974), Dvosobna kafana (1975) i Zvezdana prašina (1976). TV serije: Čardak i na nebu i na zemlji (13 epizoda po 45 minuta, 1976), Bila jednom jedna zemlja (6 epizoda po 60 minuta, 1995). Radio drame: 828 kilometara severno od prve varoši (1970) i Bio čovek (1970). Romani: Meda peva bluz (2004), Bila jednom jedna zemlja (1995). Priče: Deset filmskih priča (2023). Pesme: Ja to tamo pevam (2020). Priznanja i nagrade: Oktobarska nagrada Beograda (za scenario filma Sabirni centar, 1989); „Zlatna arena“ za najbolji jugoslovenski film (Festival jugoslovenskog filma, Pula, Balkanski špijun, 1984; Sabirni centar, 1989); Nagrada Sterijinog grada Vršca za tekst savremene komedije (Sterijino pozorje, Novi Sad, Maratonci trče počasni krug, 1974); Sterijina nagrada za tekst savremene drame (Sterijino pozorje, Novi Sad, Balkanski špijun, 1984; Sveti Georgije ubiva aždahu, 1987; Doktor šuster, 2002); nagrada „Branko Ćopić“ („Novosti 8“, Beograd, za dramski tekst i scenario filma Balkanski špijun, 1985; za najbolje humorističko satirično delo, Klaustrofobična komedija, 1988; za humor i satiru za komediju Urnebesna tragedija, 1992); nagrada „Joakim Vujić“ (za izuzetan doprinos razvoju pozorišne umetnosti u Srbiji, Knjaževsko-srpski teatar, Kragujevac, 1987); nagrada „Miloš Crnjanski“ (za knjigu Drame, Zadužbina Miloša Crnjanskog, Beograd, 1983); nagrada „Radoje Domanović“ (za ukupan doprinos srpskoj književnoj satiri, Fond „Radoje Domanović“, Beograd, 2007), „Zlatna palma“ za najbolji film (Filmski festival, Kan, 1995, Podzemlje); nagrada za najbolji scenario (Filmski festival, Montreal, 1984, Balkanski špijun; 2003, Profesionalac), nagrada međunarodnog žirija kritike za najbolji film – FIPRESCI (Filmski festival, Montreal, 2003, Profesionalac), Nagrada „Ivo Andrić“ za ukupan životni doprinos srpskoj književnosti (2017), nagrada Udruženja filmskih umetnika Srbije za životno delo (2018). Scenario za Profesionalca bio je nominovan među šest najboljih evropskih scenarija za 2003. od strane EFA (Evropske Filmske Akademije) u Berlinu; a film Ko to tamo peva dobio je „Čaplinovu nagradu“ u Veveju, itd. Film Ko to tamo peva po njegovom scenariju proglašen je za najbolji film jugoslovenske kinematografije nastao od 1945–1995. Filmski sajt IMDb je proglasio film Podzemlje – Underground za 223. od trista najboljih filmova svih vremena. Sveti Georgije ubiva aždahu izveden je u Grčkom nacionalnom teatru u Atini u februaru 1995. godine kao prvi ikad izveden srpski komad u Grčkoj. Profesionalac je igran u preko 40 inostranih pozorišta, pa i u prestižnom pariskom Theatre de la Ville u januaru 2004. godine, a 1995. je izveden u Njujorku (Off-Broadway). Između ostalog, izveden je u Teheranu na persijskom, u Španiji na galisijskom (galego) jeziku, u Barseloni na katalonskom, u Jerusalimu na hebrejskom, a u Turskoj se od 2012. godine igra svake sezone. Komad Lari Tompson – tragedija jedne mladosti izveden je 1998. na njujorškom festivalu i kao najbolja predstava festivala prikazan je u zgradi OUN za ambasadore u UN. Ta drama je u januaru 2005. godine imala premijeru i na Novom Zelandu. Balkanski špijun izveden je u Tokiju 2014. Drama Maratonci trče počasni krug izvođena je u Zagrebu, kao mjuzikl u Beogradu, kao opera u Austriji i Italiji, i kao opereta u Nemačkoj. Doktor šuster je izveden u Trstu i Tirani. Samo u beogradskim profesionalnim pozorištima odigrano je preko 4.000 predstava Kovačevićevih drama, koje je gledalo preko 2 miliona gledalaca. Njegove drame igrane su u preko 286 inostranih pozorišta i prevođene na nemački, engleski, francuski, talijanski, ruski, češki, slovački, grčki, poljski, makedonski, švedski, finski, mađarski, rumunski, bugarski, kineski, slovenački, turski, katalonski, španski, katalonski, galisijski, portugalski, persijski, japanski i hebrejski.

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844