Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Elif Šafak: „Kada su žene podeljene, muškarci su ti koji profitiraju“

Elif Šafak je najčitanija spisateljica u Turskoj. Takođe je i politički komentator. Povod za ovaj intervju je njen poslednji roman „Havva'nın Üç Kızı” („Tri Evine kćerke“), a u ovom razgovoru autorka otkriva svoje viđenje aktuelne situacije u svetu i osvrće se i na svoje prethodne romane.
Elif Šafak: „Kada su žene podeljene, muškarci su ti koji profitiraju“ - slika 1
Bila sam na polovini sam Vašeg zastrašujuće proročkog romana, u kome se nalazi i teroristički napad, kada se dogodila eksplozija bombe u Istambulu. Kako ste se osećali kada ste čuli šta se dogodilo?

Bila sam veoma tužna, i prestrašena govorima mržnje u kojima su islamske grupe krivile žrtve jer su slavile hrišćanski praznik. Kada sam pisala roman, pogledala sam duboko u tursko društvo i njegovu psihologiju. Strah je svuda u vazduhu, tu je neprestana nervoza. Posmatrala sam to na svakom nivou društva u Turskoj – suptilno, ali detaljno. Kada nešto eksplodira u kuhinji u Istambulu, svi se bacaju na pod misleći da je reč o bombi. Sećanja brišemo, za analize nemamo vremena, čak ni za tugovanje. To je psihologija koju sam želela da obuhvatim knjigom.

Kada bi grad bio osoba, kako biste opisali Istambul?

Istambul je žena – aktivan igrač. To je grad konflikata i otpora. Ipak pohlepa uništava Istambul – gde god da krenete, vidite novogradnju bez ikakvog planiranja ili odnosa prema istoriji grada.

U svom govoru „Politika fikcije“ na konferenciji „TED“ 2010. godine, rekli ste da Vas kritičari ponekad „stavljaju u kalupe“, očekujući da pišete tužne priče o muslimanima. Zašto?

To je zbog politike identiteta – postajemo, nažalost, sve više plemensko društvo. Očekivanja su takva da pisac iz jednog plemena mora da priča priču o tom plemenu. Ja sam Turkinja, ali uz to i mnogo drugih stvari. Za mene, mašta je želja da se prevaziđu granice. Kada pišemo, možemo biti mnogo toga istovremeno.

„Tri Evine kćeri“ je, delom, razmišljanje o veri. Da li i Vi – poput junakinje iz knjige, Peri – vidite Boga kao prevaru?

Vera nije nužno religijski koncept. Kada se preselite u novu zemlju jer imate neobjašnjivu potrebu da to uradite, to je svetovno delovanje vere. Kada započnete pisanje romana bez ideje da li će uspeti, to je svetovno delovanje vere. Kada se zaljubite i ne znate da li će vas ta osoba usrećiti, ali ipak uskočite u tu priču – to je svetovno delovanje vere. Ne želim da veru preuzimaju religije. Želim da nam se vrati koncept vere.

Rođeni ste u Strazburu, odgajala vas je samohrana majka – kako je to uticalo na Vas?

To je imalo veliki uticaj na mene. Nisam često viđala oca. Svoja dva polubrata sam upoznala kada sam imala više od dvadeset godina. Morala sam da se pomirim sa tim da sam „drugo dete“. Moj otac je bio veoma dobar za svoje sinove, ali ne i za mene. Trebalo mi je mnogo vremena da prihvatim činjenicu da neko može biti uspešan u mnogim oblastima, ali da omane u jednoj. Kada se moja majka vratila studijama, odgajala me je baka. Zvala sam je Ane – „majka“ na turskom – a svoju majku Abla – starija sestra.

I Vaša majka je postala diplomata...

Bilo je to neobično, ali je učila veoma mnogo, bila je lingvista. Nikada se ponovo nije udala. Sve to mogla je da postigne jer je u tome podržavala moja manje obrazovana baka.

Kada ste shvatili da ćete postati spisateljica?

Sa pisanjem sam počela rano jer sam bila usamljeno dete. Život mi je bio dosada, a svet koji sam stvorila bio je mnogo obojeniji. Svesna sam privlačnosti zemlje bajki. Stefan Cvajg piše o potrebi da se predamo pisanju kada svet oko nas pređe granice razumnog. Razumem to, ali verujem da je vreme da mi, pisci, konačno razbijemo svoje čaure i progovorimo.

Roman o kom govorimo sadrži lik šarmantnog profesora Azura. Da li je postojao neki profesor koji je uticao na Vas?

Ne verujem u heroje. Ljudi me često pitaju koja od ženskih likova najviše liči na mene – grešnica, vernica ili zbunjena. Nisam nijedna od njih. Ako vam mogu otkriti tajnu, volim da se skrivam u svojim muškim likovima. Profesor je taj u koga sam pokušala da unesem deo sebe.

Kako je Vaš roman „Istambulsko kopile“ doveo do suđenja u Turskoj?

Istambul je mesto kolektivne amnezije. Naša istorija je prepuna pukotina i svaka nova vlast koja dolazi na snagu počinje rad brisanjem zaostavština prethodne vlasti. Pišem o manjinama i želela sam da pomenem nezamislive tragedije iz prošlosti, da govorim o jermenskom genocidu, podelim tugu i pokušam da stvorim mostove. Roman je bio veoma čitan u Turskoj, ali su me napali nacionalistički mediji i suđeno mi je po članu 301, koji bi trebalo da štiti Tursku i sve njeno od uvreda. Ovaj član je nejasan, niko zaista ne zna šta tačno označava. Suđenje je trajalo preko godinu dana. Na ulicama je bilo grupa ljudi koji su spaljivali zastave Evropske unije i pljuvali po mojim slikama. Oslobođena sam optužbi, ali bila su to turbulentna vremena. Morala sam da živim uz pratnju telohranitelja što je samo po sebi bilo nestvarno. Ono što je sve učinilo još nestvarnijim bilo je to što je, prvi put u Turskoj, bilo suđeno delu koje pripada fikciji. Moj turski advokat morao je u sudnici da brani izmišljene likove Jermene.

Mona, u Vašem romanu, nosi veo u znak protesta – da li je razumete?

Mnogo žena postavlja pitanje: zašto neke žene biraju da pokriju svoje glave? Moramo da razumemo to i ostala pitanja. To je jedan od najvećih izazova za feminizam danas. Dok god su žene podeljene u kategorije, patrijarhat je taj koji profitira. Širom Bliskog istoka postoji ogroman problem jer žene žive izolovano – kao ostrva. Konzervativne žene koje pokrivaju glavu su jedno ostrvo, svetovne savremene žene su drugo. Ne vide da imaju zajedničkih tačaka. Kada bi postale sestre, mnogo toga bi bile u stanju da preispitaju i promene.

Imate li predstavu ko su Vaši čitaoci u Turskoj?

Na potpisivanjima knjiga su feministkinje, liberali, žene umotane u marame, sufisti, Kurdi, Jevreji, Jermeni, Grci, LGBT zajednica. Možda neće lomiti hleb zajedno, ali njihova raznolikost mi mnogo znači. Oduvek sam bila meta političke elite. Kada ste turski pisac, imate osećaj da vas šamaraju po jednom obrazu i ljube u drugi.

Da li u Londonu imate osećaj kao da ste kod kuće?

Da, imam – mislim da je moguće imati prenosive domovine. Ako ste u samonametnutom izgnanstvu, tužno je, ali vas istovremeno obogaćuje intelektualno i duhovno. Istambul ću uvek nositi kao deo svoje duše.

Izvor: theguardian.com

Autor: Elif Šafak

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Elif Šafak

Elif Šafak

Elif Šafak je nagrađivana književnica britansko-turskog porekla. Objavila je 19 knjiga, od kojih 12 romana, uključujući i poslednji Ostrvo nestalog drveća, koji se našao u užem izboru za nagradu Costa, British Book Awards, Ondačijevu nagradu Kraljevskog književnog društva i Women’s Prize for Fiction. Njena dela prevedena su na 57 jezika i nalaze se na listama bestselera širom sveta. Roman 10 minuta i 38 sekundi na ovom čudnom svetu bio je u užem izboru za Bukerovu nagradu i Ondačijevu nagradu Kraljevskog književnog društva; knjiga je izabrana i za Blekvelovu knjigu godine. Roman 40 pravila ljubavi je proglašen za jedan od 100 romana koji su oblikovali svet po izboru Bi-Bi-Sija. Šafakova je doktorirala političke nauke i predavala na univerzitetima u Turskoj, SAD i Velikoj Britaniji, uključujući Koledž Svete Ane na Oksfordu, gde je počasni profesor. Takođe ima počasni doktorat (Litterarum humanarum doctor) Univerziteta Bard. Šafakova je saradnica i potpredsednica Kraljevskog književnog društva, a Bi-Bi-Si ju je uvrstio među 100 najuticajnijih i najinspirativnijih žena. Članica je Saveta za kreativnu ekonomiju Svetskog ekonomskog foruma i jedan od osnivača Evropskog veća za spoljne odnose (ECFR). Kao borac za ženska prava, prava LGBTQ+ populacije i slobodu govora, Elif Šafak je inspirativan javni govornik, i dvaput je bila govornik na konferenciji TED. Elif Šafak objavljuje tekstove u mnogim velikim listovima širom sveta, a nosilac je i Ordena Viteškog reda umetnosti i književnosti. Godine 2017. medijska kuća Politiko uvrstila ju je među dvanaestoro ljudi „koji ulivaju preko potrebni optimizam“. Bila je u žiriju brojnih književnih nagrada i predsednik žirija književne nagrade Velkom, kao i nagrade PEN/Nabokov. Nedavno je nagrađena međunarodnom književnom nagradom Haldour Laksnes za doprinos „obnovi umetnosti pripovedanja“. elifshafak.com Foto: © Ferhat Elik

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844