Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Filip Čolović: U romanu „Vir“ opisan je čitav besmisao našeg pravnog sistema

Film „Potreba za mržnjom“ počinje potresnim rečima: „Postoje neke stvari u životu za koje verujemo da se nama nikada neće desiti. Svesni smo da se takve stvari dešavaju, čitamo o njima u novinama, slušamo na radiju, gledamo u vestima na televiziji, pa ipak, čvrsto smo uvereni da se tako nešto neće desiti baš nama“, ali upravo se to dogodilo porodici pisca, reditelja i scenariste Filipa Čolovića, inače bratu ubijenog Fedora Frimermana.
Fedor Frimerman nije imao ni punih 30 godina kada je ubijen, 25. jula 2014. ispred splava „Saund“ na obali Save na Novom Beogradu. Ubili su ga oni koji je trebalo da ga štite, radnici obezbeđenja splava. Oni su napali jednog od mladića koji je bio sa Fedorom u društvu, nesrećni mladić, zapravo je hteo da spreči tuču, ali je na kraju izvukao deblji kraj. Prebijen, bez sveti, prebačen je u bolnicu, gde je ubrzo podlegao povredama.

Koliko je danas, 2025. godine još aktuelan film „Potreba za mržnjom“ koji je snimljen pre četiri godine?

Dokumentarni film „Potreba za mržnjom“ (Recipe For Hate), nažalost, aktuelan je danas možda čak i više nego u vreme kada je nastao. Premijera dokumentarca je bila na Beldocs-u, krajem 2020. godine, a u filmu se bavim ljudima koji su stradali od ruku nasilnika u razdoblju od 2000. do 2015. godine. Međutim, ono što film čini na izvestan način aktuelnijim sada nego ranije, jeste napeta atmosfera u našem društvu. Ne samo da se nismo izlečili, već smo razvili još neke dodatne bolesti koje hrane nasilje koje se odvija unaokolo. Ili, kako bi Goran Marković pričajući o stradanju našeg poznatog glumca Dragana Maksimovića na Zelenom vencu, u jednoj rečenici u filmu objasnio: „Živimo u jednom nasilničkom društvu.“

Koji su generatori mržnje koja dovodi do katastrofalnih posledica, čija žrtva je bio i Vaš brat?

Nasilje je svuda unaokolo, a govor mržnje se odomaćio, maltene, to je postao naš jezik, odnosno jezik kojim govorimo. Uz to, verujem da je pojedinim segmentima društva mnogo dopušteno. Tu, recimo, mislim na takozvane navijače. To je zapravo eufemizam za kriminalce koji se kriju iza zastava nekog kluba. Oni su ta neformalna vojska koja obavlja prljave poslove. Držali su obezbeđenja, omogućavani su im razni poslovi, nelegalni naravno, znamo da se danas bave i nekretninama. Sve u svemu, mnogo im je dopušteno i omogućeno, a oni su navikli i na silu i na nasilje, to je njihov teren. Mada u filmu objašnjavam kako verujem da se raspad našeg vrednosnog sistema desio za vreme nesrećnih devedesetih godina, pojedine grupacije su u današnje vreme bukvalno puštene s lanca. Ne kažnjavaju se, gleda im se kroz prste, tako da ne radimo ni na kažnjavanju, ni na prevenciji. A nasilje buja.

Vrhovni kasacioni sud je u martu 2022. godine odbio žalbu Denisa Pavlova, osuđenog za ubistvo vašeg brata, to je skoro deset godina kasnije, kako komentarišete skoro decenijski sudski postupak, kakav je to stres za porodicu žrtava?

Iskreno da Vam kažem, ne bavim se tim ljudima. Na ročištima tokom suđenja sam uporno spuštao glavu kako im ne bih upamtio lica, da ih kasnije eventualno ne bih prepoznao na ulici. Niko od tih ljudi nije pokazao trunku kajanja ili griže savesti, tako da Vam je jasno o kakvim ljudima je reč, oni svakako ne zaslužuju nikakvu pažnju. Tri godine nakon ubistva mog brata umrla mi je majka (ne znam kako je i toliko izdržala), a mene su isključili iz procesa kao pobočnog srodnika. Čitav taj proces je bio iscrpljujući za porodicu, mada su stvari, makar što se dokaza tiče, bile jasne od samog početka. Tada se uverite da sistem zaista ne funkcioniše. O tome sam napisao roman „Vir“ koji je objavljen za Lagunu prošle godine. U tom romanu opisan je čitav besmisao našeg pravnog sistema.
Filip Čolović: U romanu „Vir“ opisan je čitav besmisao našeg pravnog sistema - slika 1
Kako danas društvo u Srbiji percipira nasilje i koji je odnos društva i sistema prema žrtvama i njihovim porodicama?

Mi smo, kao društvo, nevoljno to priznajem, negde na samom početku razvoja. Ne shvatamo čak ni značenje demokratije, mnogi to pogrešno poistovećuju sa izborima, ne shvatamo kako je sistem ustrojen i kako treba da funkcioniše. Nema razgovora o gorućim temama, nema korekcije sistema… Nema mnogo kvalitetnih (profesionalno i moralno) pojedinaca. Ima mnogo straha. Mnogima se neće dopasti kada ovo pročitaju, ali zaista tako mislim, na samom smo početku. Nemamo u dovoljnoj meri razvijenu građansku svest. Vraćam se na devedesete godine, na sankcije, ratove, raspad zemlje… Tada smo negde zaturili kompas, prihvatili neke pogrešne vrednosti, istakli neke pogrešne uzore. Teško je sve to vratiti u normalu, definitivno traži vreme. I posvećene generacije. Možda su ovi mladi ljudi koji se danas bune, današnji studenti, spremni da menjaju zemlju i društvo. Korenita promena nam je u svakom slučaju neophodna.

Šta bi trebalo da se promeni u sistemu kako bi se preventivno delovalo na prevenciji nasilja i pomoći žrtvama?

Pre svega ostalog, morali bismo svi zajedno da osudimo nasilje. Međutim, čak ni to ne ide tako lako. Kao što sam rekao, rečnik mržnje i nasilja „uvukao“ se u sve pore našeg društva. Sa TV ekrana nekih nacionalnih frekvencija svakodnevno izbijaju rečenice i stavovi koji hrane mržnju. Ljudi na položajima koriste silu i prinudu i, više-manje, ovde važi pravilo jačeg, kao u džungli. S tim što je ovde nekom dopušteno da bude jači, omogućena mu je nekorektna vrsta prednosti. Sve dok je tako, ne možemo pričati o prevenciji nasilja i pomoći žrtvama. Moramo se pogledati u oči i menjati društvo.

Da li su žrtve i njihove porodice prepuštene sami sebi?

Nažalost, pričam i u svoje ime, porodice su uglavnom prepuštene sebi. Sistem svakako nije od velike pomoći, on je zakazao, to je svima jasno, međutim, čak ni okolina ne reaguje. Nema saosećanja, nema trunke empatije. Možda je to za mene čak i veći poraz. Svojim romanom „Vir“, a i dokumentarnim filmom „Potreba za mržnjom“ pokušao sam da i na taj problem bacim neko svetlo. Zbog čega smo izgubili saosećanje za naše sugrađane? Možda je strah uticao, možda otuđenje, ali šta god da je u pitanju, moramo se prizvati pameti dok nije kasno. Mi smo deo jednog takvog društva – društva u kojem se dešavaju užasne stvari bez reakcije! Možete se zavaravati kako je sve u redu, da niko vaš nije stradao, niko se nije našao na meti tih interesnih grupa, niko od nama bliskih se nije našao pod nadstrešnicom, ali svi mi smo deo takvog društva. Taj sistem nas sve čeka: kada se sudimo, lečimo, školujemo… Hoću da kažem, niko nije amnestiran. Nemojmo čekati da bude kasno. Moramo menjati stvari i moramo ih menjati odmah.

Autor: Miloš Ž. Lazić
Izvor: nova.rs

Autor: Filip Čolović

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Filip Čolović

Filip Čolović

Filip Čolović je filmski i televizijski reditelj, scenarista i pisac. Rođen je u Beogradu 1978. godine. Pisao je radio-drame, scenarija za različite televizijske forme, a režirao je i brojne popularne igrane serijale. Autor je dokumentarnih filmova koji su bili zapaženi na festivalima širom sveta, a nagrađivani su kod nas i u inostranstvu. Reditelj je nekoliko igranih televizijskih i bioskopskih filmova. Njegove pesme i kratke priče našle su svoje mesto u nekoliko antologija i književnih časopisa. Do sada je objavio dve knjige poezije Zemlja i krv (2003) i Kamena svetlost (2005), zbirku pripovedaka Najbolji od svih svetova (2011), kao i romane U đavoljoj koži (2008), Zima bez brata (2015) i Razbrajalica za Andreasa Sama (2019).

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844