Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Igor Marojević: „Prave Beograđanke i one koje to nisu“

Urbana i savremena Emilija Reljić, poslovna i uspešna Aleksandra Rakin, raskalašna i promiskuitetna Nina Obradović, glavni su ženski likovi ili bolje reći – glavne su fatalne dame novog romana Igora Marojevića „Prave Beograđanke“, koji je objavljen nedavno, u izdanju „Lagune“. Ovo delo prikazuje i širu društvenu sliku, gibanje grada kroz ne uvek moralne postupke njegovih žitelja, a uključuje i mnoštvo muških likova, za razliku od Marojevićeve prethodne zbirke pripovedaka „Beograđanke“.

Roman „Prave Beograđanke“ biće predstavljen 16. novembra od 18 časova u Knjižari „Delfi“ u SKC-u, uz učešće teoretičarke Milene Đorđijević, pisca Filipa Davida, kritičara Miroljuba Stojanovića, glumca Pavla Pekića i autora.

Vaša prethodna knjiga posvećena Beograđankama imala je šest izdanja i ambivalentan prijem pre svega kod kritike. Da li je novo delo „Prave Beograđanke“ neka vrsta dopune, korektiva ili opozicije u odnosu na prve „Beograđanke“?

Čak i u svojim ostacima, srpska književna kritika već po mikrotradiciji sudi ambivalentno o mojim knjigama, što me kod slučaja prošle knjige nije ni začudilo, ni baš pogodilo. Ako roman „Prave Beograđanke“ baštini ikakav odnos spram tek pomenute zbirke – sem što su obe knjige sastavni delovi „Beogradskog petoknjižja“ pred krajem – on je najpre opozit „Beograđankama“. Ovde pripovedanje teče iz trećeg lica, dočim je u pričama iz prvog, i to ženskog. „Beograđanke“ gotovo da ne dodiruju muške likove, „Prave“ i njih osvetljavaju, uključujući i njihov odnos prema pojedinim junakinjama i, uopšte, ženskom rodu.

Šta znači epitet „prave“, znači li to da postoje i one Beograđanke koje nisu prave? Da li govorimo o statusu koji se nasleđuje ili stvara?

One su prave, više sa aspekta pripadništva mejnstrimu, nego po zbiru kolena u Beogradu. One koje nisam označio pravima lično pričaju svoje priče sa raznih oblika margine i ne zacrtavaju ideal damstva kao prave Beograđanke. Uostalom, nijednoj od junakinja „Beograđanki“ nije pomenuto poreklo, dok je ono u romanu, apsolutnom većinom, beogradsko.

Izabrali ste literarni postupak koji kao da se uživo dešava pred čitaocem. Junakinje razgovaraju sa autorom knjige (koji je takođe protagonista), one čitaju i žive knjigu koju i čitalac čita. Šta ste želeli da postignete ovim postupkom?

Kao što ste naslutili pitanjem, veću verodostojnost i uverljivost, kao i ulančavanje čitanja. Zapravo, nisam to želeo, tako je ispalo. Kao i u vezi sa življom slikom i plastičnijim otiskom vremena. Sve to su diktirali ovog puta moji junaci i, posebno, junakinje. U prvom delu romana „Ispovesti“, definisao sam ih donekle, dao građu o njima i slobodu njihovim postupcima, a sve što se u preostala tri dela „Pravih Beograđanki“ dešava, ishod je njihove naravi.

Kako da shvatimo lik Marojevića, kao vaš alter ego?

Ukoliko sam opisao i neke realne likove, odnosno pošao od životnih biografija nekih sugrađana i, posebno, sugrađanki i završio izneveravanjem građe, ako sam neke likove zasnovane na realnim ljudima doveo u neprijatne okolnosti kakve savremeni Beograd bez problema priređuje, minimalno korektnim mi se učinilo da se lik koji se zove i preziva kao ja i bavi se istim poslom, prođe gore nego svi ostali likovi romana. Recimo i da sam nekada živeo znatno burnije nego poslednjih godina, Igoru Marojeviću verovatno bi se desilo što i njegovom romanesknom dvojniku. Roman je možda prilično ironičan – nadam se, na duhovit način, pa sam ovog puta naročito uživao u ravnoteži koju mi je omogućilo autorstvo.

Čini se da su Beograđanke uvod u širu priču o Beogradu, o opuštenim momcima iz Zemuna i napetim blokovskim, novobeogradskim likovima, čak o sukobima dva MUP-a (koje su „naduvali“ mediji)...

Slažem se, Beograđanke i dovode do tog konflikta, zapravo jedna od njih, dok se druga samo brani, i uvlače Zemunce i blokovce u sukob, po cenu da bi se na kraju neko možda mogao upitati da li su one zaista Beograđanke kako su tvrdile ili su zapravo nešto drugo, lokalnije. Mediji u romanu i služe da, ako već ne mogu da stvore frku, bar je naduvaju. Da li je mnogo drugačije u stvarnosti? Možda je malo blaže nego u „Pravim Beograđankama“, jer moje junakinje ne beže od jakih izazova, pa ih i prave. One su napravile Beograd „Pravih Beograđanki“ Beogradom iz bliže budućnosti, ali bez SF-štosova.

Pored Zemuna i Beograda, Barselona i Katalonija vaš su literarni i životni toponim. Da li emotivno ili kritički posmatrate tamošnja zbivanja?

Trudim se da ih posmatram kritički, a emotivno moram, jer se razrešava nešto čemu sam bio svedok godinama u Kataloniji, čiji sam rezident. Iako razumem težnje independista, koliko god bile ojačane programskim „naduvavanjem“ lokalnog nacionalizma, u konkretnim okolnostima sam ipak bliži tihoj katalonskoj većini i merama madridske vlade, ne računajući preteranu primenu sile na neustavnom referendumu, mada ni biračka masa nije štedela policiju. Katalonski suverenisti bi morali prvo da izbore viši stupanj autonomije svoje pokrajine, a zatim da u koaliciji sa svim republikanskim formacijama u Španiji, koje nisu odlučno za zajedništvo, izbore promenu Ustava. Međutim, nizom grešaka počinjenih u okršaju sa silom koja ima saveznike i u SAD i Latinskoj Americi, i u većini država EU. Pućdemon i ekipa su na najboljem putu da, umesto da izbore katalonski suverenitet, trajno ugroze opstanak katalonskog identiteta.

Autor: Marina Vulićević
Izvor: Politika

Autor: Igor Marojević

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Igor Marojević

Igor Marojević

Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni. Objavio je Beogradsko petoknjižje: romane „Dvadeset četiri zida“ (1998, 2010), „Parter“ (2009), „Prave Beograđanke“ (2017) i „Tuđine“ (2018) i zbirku priča „Beograđanke“ (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz „Etnofikcije“, još nedovršene pentalogije: „Žega“ (2004, 2008), „Šnit“ (2007, 2008, 2014), „Majčina ruka“ (2011) i „Ostaci sveta“ (2020, 2022). Ostala dela: novela „Obmana boga“ (1997), zbirke priča „Tragači“ (2001), „Mediterani“ (2006, 2008) i „Sve za lepotu“ (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja „Kroz glavu“ (2012) i „Roman o pijanstvima“ (2019). Napisao je i drame: „Nomadi“ (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), „Tvrđava Evropa“ (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i „Bar sam svoj čovek“ (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu „Dvadeset četiri zida“ istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, „Meša Selimović“, Nagradu grada Beograda, „Zlatni Beočug“, „Károly Szirmai“, Nagradu iz Fonda „Borislav Pekić“, „Desimir Tošić“… Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom „Preteče“. Piše i knjigu pripovedaka „Granična stanja“. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika. Živi u Zemunu.

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844