Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Intervju sa Fredrikom Bakmanom

Imam naviku da se držim istih autora i kupujem njihove knjige čim dođu u knjižaru, ali nedavno sam otkrio pisca koji je svojim jedinstvenim romanima sebe katapultirao na moju listu omiljenih: Fredrik Bakman. Sve je počelo kada sam pročitao „Čoveka po imenu Uve“ i moja ljubav za njegove neobične i neverovatno predstavljene likove rasla je eksponencijalno kada sam završio novu knjigu, „Moja baka vam se izvinjava“ pre nekoliko nedelja.
Intervju sa Fredrikom Bakmanom - slika 1
Zato, kada me je kontaktirao njegov publicista zbog intervjua sa autorom na mom blogu, nisam dvaput razmišljao. Možda su moja pitanja bila svakidašnja, ali zato njegovi odgovori nisu; bili su ispunjeni specifičnim humorom. Uživajte!

Roman „Čovek po imenu Uve“ me je oduševio, ima savršenu mešavinu humora, uvrnutosti i dirljive poruke. Kako vam je ta mešavina tako dobro uspela?

Odgovor na ovo pitanje je veoma dugačak i komplikovan... nisam ništa unapred isplanirao. Samo sam hteo da ispričam priču prema kojoj sam nešto osetio i dam sve od sebe da je predstavim na iskren i zabavan način. Onda sam je dao mojoj ženi i ona se nasmejala možda tri puta tokom celog rukopisa, upitao sam je gde se tačno nasmejala i onda sam se vratio i pokušao da napišem više takvih stvari. Odatle dolazi posveta sa prve strane knjige. „Za Nedu. Sve ovo je samo da bih tebe nasmejao. Sve.“

Uve na početku predstavlja stereotip starog, mrzovoljnog čoveka, ali kako priča napreduje  mi, čitaoci, počinjemo da shvatamo da iza njega stoji mnogo kompleksniji i iznenađujući lik. Da li je Uve i vas iznenadio? Da li se nešto desilo u Uveovom ili životu drugih junaka što niste očekivali da će se desiti kada ste počinjali roman?

Pa... to je... ovo su teška pitanja. Ne planiram baš sve u romanu pre nego što počnem da ga pišem, ali ne mogu da kažem da samo sedim i čekam da me pukne inspiracija. Tako da ne bih koristio reč „iznenađen“, jer to zvuči kao da sam u sebi imao mnogo ilegalnih supstanci i da sam seo da pišem i sledećeg jutra probudio ispod gomile papira sa reakcijom: „Vau! Jesam li sve ovo ja napisao?“. Negde sam čuo da je Robert Luis Stivenson to radio dok je pisao „Dr Džekila i gospodina Hajda“ i stvarno sam srećan što mu je to pomoglo, ali ja ne podnosim droge baš najbolje. Veoma sam nervozan i lako dobijam glavobolje. Tako da... ne... nikad nisam stvarno „iznenađen“.

Hm, ovaj odgovor se baš otrgao kontroli. Ali... da, nekada krenete drugim putem na pola romana i to je možda malo iznenađujuće. U prvoj verziji „Čoveka po imenu Uve“ mačka se ne pojavljuje sce do 14. poglavlja, ali je moj tvrdoglavi urednik uporno želeo da ona bude junak u romanu, tako da sam na kraju to promenio i ubacio je već od 2. poglavlja. Promenila je celu dinamiku knjige, što nisam razumeo sve dok knjiga nije izašla. To je bilo iznenađenje. Znači, da. Trebalo je odatle da počnem odgovor na ovo pitanje…

Posle međunarodnog uspeha „Čoveka po imenu Uve“, da li ste imali drugačiji pristup dok ste pisali „Moja baka vam se izvinjava“?

Ne, jer nisam imao pojma da će Uve da doživi toliki uspeh. Nije ni moj izdavač. Kada su shvatili da se knjiga prodaje u mnogo primeraka, ja sam već 6 meseci u miru i tišini pisao sledeći roman. Kada su zatražili da vide rukopis, uhvatila ih je panika. Dugo smo razgovarali o tome što sam koristio izmišljene životinje i mačeve i što sam poslao sedmogodišnju devojčicu u svemir (samo su pogrešno razumeli taj deo, nisam je stvarno poslao) i tako dalje i tako dalje. Sektor za prodaju mi je slao više imejlova i na različite načine tražio da napišem nastavak „Uvea“, a ja sam konstantno odgovarao: „Kako???“.

Na kraju im je moja supruga rekla da nisu smeli da me puste samog 6 meseci jer sam samo dobio „uvrnute ideje“; zato me ona ne ostavlja samog sa decom „više od dva sata, a da prvo ne pozove osiguravajuću kuću“. Tada je izdavač shvatio da je kasno da me natera da napišem novi tekst, pa su se predali i objavili roman koji sam ja želeo.

Vaše pitanje je bilo... a, da! Ne! Nisam imao drugačiji pristup drugoj knjizi, samo sam napisao nešto što mi se svidelo i pokušao da nasmejem moju suprugu i nadao sam se da će se još nekome svideti. Norveški autor Erlend Lu je na slično pitanje odgovorio: „Mogu da pišem jednu knjigu, onu koju želim da napišem“. Tako se i ja osećam. Dobio sam još jedan odličan savet kada sam objavio „Čoveka po imenu Uve“, a to je da počnem da pišem drugi roman, pre nego što prvi počne da dobija prikaze i kritike. Jer me onda one neće pogoditi, bez obzira na to da li su dobre ili loše. To je verovatno jedan od najboljih saveta koje sam dobio.

I kako izgleda jedan prosečan radni dan? Da li imaš neku striktnu rutinu ili je svaki dan drugačiji?

Neee. Nemam rutinu. Imam decu. Moja žena ima pravi posao, sedi u kancelariji, radi u Power Pointu, poštuje dres kod i ostalo, moj zadatak je da pratim decu do vrtića i nazad, a kad su prehlađeni ostajemo kod kuće i gledamo prokleto „Zaleđeno kraljevstvo“ po stoti put. Tako da ne, nisam pisac koji ima rutine, samo pišem kada mi dozvole. Ali sam otkrio, ako ćemo iskreno, da nije toliko važno da odvojite vreme za pisanje. Važnije je da razmišljate. Pisanje je zabavno, tako da na jedan ili drugi način uvek nađem vremena za to.

Izvor: pagetostagereviews.com
Prevod: Miloš Vulikić
Foto: ©Linnéa-Jonasson-Bernholm-Appendixfoto

Autor: Fredrik Bakman

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Fredrik Bakman

Fredrik Bakman

Fredrik Bakman (rođen 1981) započeo je karijeru kao jedan od najpoznatijih švedskih blogera i kolumnista. Debitovao je u književnosti 2012. godine, kada je objavio međunarodni fenomen Čovek po imenu Uve. Neobično smešni, dirljivi i mudri, Bakmanovi romani su odiseje običnih ljudi i zadivljujuće priče o svakodnevnoj hrabrosti. Fredrik Bakman je dosad napisao pet romana – svi su dobili pohvale kritike i postali međunarodni bestseleri – i jedno delo iz oblasti publicistike. Romani su mu prodati u dvanaest miliona primeraka širom sveta. Čovek po imenu Uve je preveden na četrdeset četiri jezika i nalazi se na petom mestu u Velikoj Britaniji po broju prodatih primeraka u 2016. godini, a 2017. ova priča o dopadljivom džangrizalu slavi godišnjicu kako se nalazi na listi bestselera Njujork tajmsa.   Švedski film koji je snimljen po ovom romanu nominovan je za Oskara 2017. za najbolji strani film. Foto: Henric Lindsten 

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844