Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Ivan Zlatković: Pravi heroji ne pristaju na zločin

Pisac Ivan Zlatković rođen je u Nišu, a živi i radi u Aranđelovcu. Doktorirao je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu na odseku za narodnu književnost. Objavio je više knjiga među kojima su romani „Povratak“ (2003), „Sintetičari“ (2010), „Crno pile koje beži“ (2013) i pesnička zbirka „Šuma“ (2007).
Njegov najnoviji roman „I živ i mrtav“ izdat je u decembru, a priča je zasnovana na istinitim događajima i govori o surovim odmetnicima i hajducima koji između dva svetska rata terorišu Aranđelovac i okolinu Bukulje. Prema rečima pisca, kao inspirativnu osnovu korišćene su dokumentaristički oblikovane biografije šumadijskih hajduka, publicistički i novinski izvori, knjige aranđelovačkih autora koji su pisali o prošlosti tog kraja, narodna predanja i usmeni zapisi, kao i informacije iz razgovora sa istoričarima, arheolozima i proučavaocima srpske narodne baštine.

„Ono o čemu pišem ima dokumentarističku i istorijsku osnovu prvenstveno u inspirativnom smislu. Mnogo toga je menjano, modifikovano, domišljano, fingirano, zarad estetske istine, a to je priča. Ideja u ovom romanu je da književnost nema podražavalačku ulogu, da nije mimezis istorijskih fakata, kao i da se i istina može izmisliti. Ovo je knjiga o strahu. Strah je esencijalno ljudsko osećanje, njegov identitet, najdominantniji egzistencijalni činilac. Život bez straha je nemoguć, kao što je nemoguć i život bez nade. Ma kako bilo, život ipak ima smisla, u svim svojim protivurečnostima i emanacijama.“

U knjizi ste prikazali sliku društva između dva svetska rata. Koliko je bilo teško pristupiti temi i čitaocima je prikazati realističnom?

Period između dva svetska rata veoma je inspirativan, jer se u istorijskom smislu mnogo toga sudbonosno odigravalo, ne samo kod nas, već i u Evropi i svetu. To je vreme krize u svakom segmentu, te i slika ondašnjeg društva nije mogla biti idilična. Realističnost, ali i ekspresivnost su stilske odlike ovog romana. Učinilo mi se interesantnim da istorijski kolorit tog vremena prikažem kao na slikarskom ili filmskom platnu, kazujući u osnovi priču o hajdučiji.

Hajduke ste predstavili kao surove razbojnike i odmetnike. Iako ih je i u epskim narodnim pesmama odlikovala surovost, oni su bili heroji koje odlikuje nesalomiva hrabrost. Gde je granica heroja i razbojnika?

Hajduke je uvek karakterisala surovost, pa čak i u epskom kontekstu, kada ih odlikuje riterska hrabrost i plemenitost. U epskim okvirima oni su bili nosioci slobodarsko-romantičarske ideje, branitelji sopstvenog nacionalnog i verskog identiteta. Ta herojska dimenzija se urušava i detronizuje u epsko naličje, u istorijskom razdoblju kada socijalna crta postaje dominantna, a otimačina i razbojništvo jedni od načina da se taj socijalni kontekst menja. To je period krajem 19. veka i između dva svetska rata.

Da li su žandari, koji su u jednom trenutku postali poput krvoločnih hajduka, svojevrsna univerzalnost koja nema niti granicu, niti mesto porekla?

Nisam istoričar, ali čini mi se da nam istorija potvrđuje kako je tanka i ambivalentna veza između pravde i nepravde, humanosti i nečoveštva, ljubavi i mržnje, da je reč samo o obalama koje se lako mogu premostiti. Na tom mostu je čitavo čovečanstvo, oličeno u ovom slučaju u likovima žandara i hajduka. Psihologija pokazuje da u čoveku postoji damar zla, ma na kojoj se strani reke našao, i da smo spremni na svakakvu vrstu zločina, braneći svoju ljudsku teskobu.

U knjizi je jedan od likova, vodnik Kuzbabić, rekao da su „heroji najveće kukavice“ i da se „hrabri ne boje smrti, već života“. Ko su zapravo pravi heroji?

U tom paradoksu sadržana je humanistička misao o tome da jedino život ima smisla. Pravi heroji su oni koji, oslobođeni svih ideologija, svetkuju i poštuju ljudski život, ne pristajući ni na kakav zločin.

Kuzbabić je, vođen ličnim emocijama i traumama koje nosi iz detinjstva, za života ubio 14 hajduka, ali ih se i dalje boji. Zašto bi se oni koji služe narodu i državi plašili odmetnika i zlikovaca?

Vodnik Kuzbabić je karakterizacijski oblikovan kao lik predanja, njegovo poreklo je gotovo mitsko, jer on je hajdučko kopile. Kuzbabić ubija iz osvete, mržnje, stida, u ime pravde, ali i iz straha. Osećanje straha prisutno je u svakom žandaru koji se suočava s krvoločnim i surovim svetom odmetnika. Međutim, vodnik Kuzbabić je osoben po tome što strah transformiše u jednu drugu dimenziju, a to je smeh, koji postaje njegova fascinacija. Zato su na zidovima njegove kancelarije fotografije onih hajduka i zlikovaca koji se smeju pred pogubljenje, rugajući se smrti na taj način.

Ko su hajduci u savremenom svetu i da li oni treba da budu nagrađeni ili kažnjeni?

Povest o šumadijskoj hajdučiji između dva svetska rata je paradigma, univerzalna priča o odmetnicima, ubicama, secikesama, koji bitišu u svako vreme i u svakom socijalnom kontekstu. Današnji hajduci su promenili svoje ruho, postali tehnološki pismeniji, ali i oholiji, gramziviji i opasniji, jer pod epskim štitom novih ideologija unesrećuju čitava pokolenja. Verujem da nijedno zlo ne prođe pred Bogom bez kazne, i da je jedina nebeska nagrada ljudskom rodu – kosmička pravda.

Autor: Jovana Živković
Izvor: univerzitetskiodjek.com

Autor: Ivan Zlatković

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Ivan Zlatković

Ivan Zlatković

Ivan Zlatković je rođen 1962. godine u Nišu. Diplomirao je, specijalizirao, magistrirao i doktorirao na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Objavio je do sada sledeće knjige: Antologija narodnih pesama o Marku Kraljeviću (koautorska knjiga s Milanom Lukićem), Beograd 1996; Beograd: Zavod za udžbenike, 2005 (drugo izdanje). Povratak (roman). Beograd: Plato, 2003, 2005 (drugo izdanje). Epska biografija Marka Kraljevića. Beograd: Rad, KPZ, Institut za književnost i umetnost, 2006; Beograd: Zavod za udžbenike, 2011 (drugo izdanje). Šuma (pesnička zbirka). Beograd: Rad, 2007. Sintetičari (roman). Beograd: Laguna, 2010. Crno pile koje beži (roman). Istočno Sarajevo: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 2013. Živi i radi u Aranđelovcu.

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844