Ju Nesbe ne može da piše bez kocki šećera – i druga otkrovenja o čuvenom piscu

Reč je o pesmi koju sam napisao u spomenaru jedne prijateljice. Mislim da sam imao 9 godina i nije mi se dopadalo ono što se obično pisalo na tim mestima. Ipak ne mislim da je to bilo nešto što je ukazivalo na karijeru pisca.
Koja je poslednja knjiga koja vas je rasplakala?
Ako ne mogu da se setim da sam ikada plakao dok sam čitao knjigu, da li me to čini emocionalno umrtvljenim?
Koja knjiga vam je prva sledeća na čitalačkoj listi?
„Climbing Free“ Lin Hil. Već sam je pročitao, ali moram da je pročitam ponovo kao deo istraživanja za nešto na čemu radim.
Gde pišete?
Obično sam pisao u lokalnim kafićima, ali od marta pišem kod kuće. U potkrovlju.
Zbog koje knjige ste počeli redovno da čitate?
„Tom Sojer“ Marka Tvena. Počeo da čitam vrlo rano, a moja majka, bibliotekarka, nastavila je da hrani tu naviku.
Bez koje hrane ne možete da pišete?
Neophodne su mi kockice šećera uz kafu. Smeđi šećer.
Da možete da promenite jednu stvar u nekoj svojoj knjizi, šta bi to bilo?
Postoji nekoliko poglavlja u romanu „Utvara“ koja su vrlo nasilna. Zaista verujem da je ponekad potrebno opisati nasilje kako biste određeni lik prikazali kroz njegova dela. Ali iz ove perspektive mi se čini da su opisi osobe vezane za rernu otišli dalje od toga.
Koji vam je omiljeni deo romana „Kraljevstvo“?
To kako stariji brat poriče svoja osećanja i daje sve od sebe da se ne zaljubi u ženu svog mlađeg brata.
Koji deo zapleta ili lik je bilo najteže napisati?
Bio je pravi izazov postaviti tempo i odrediti ključna mesta u složenom odnosu koji braća imaju sa svojim ocem.
Koji bi bio filmski slogan za „Kraljevstvo“?
Dva brata, jedna žena.
Izvor: ew.com
Prevod: Dragan Matković
Autor: Ju Nesbe






















