Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Ljubivoje Ršumović: Deca su ravnopravna sa nama pesnicima

Ljubivoje Rršumović je jedan od najpoznatijih srpskih pisaca čije su knjige prevođene na nekoliko jezika. Njegova dela se nalaze u mnogim čitankama, časopisima i mnogobrojnim knjigama.

Mi smo mu veoma zahvalni što je izdvojio vreme da nam odgovori na pitanja i time pružio priliku da saznamo neke činjenice o još jednoj živoj legendi srpske književnosti.

Kada ste počeli ozbiljnije da pišete?

Kada je učiteljica Milica uhvatila papiriće sa mojim neozbiljnim stihovima, posavetovala me da napišem jednu ozbiljnu pesmu o Zlatiboru. Obradovao sam se što me nije kaznila, i odmah sam napisao svoju prvu ozbiljnu pesmu, koja je glasila: „Zlatibore ti si zlato, ja te volim zato!“ Imao sam tada deset godina.

Koja vam je bila prva pesma i kako sad na nju gledate?

Prva objavljena pesma zvala se „Proleće“ i nije bila dobra, nije za pamćenje. Više je ličila na novinarski izveštaj sa lica mesta, nego pesma. Nije bilo u njoj poezije.

Kojom knjigom se najviše ponosite?

Mislim da je posle knjiga „Ma šta mi reče“ i „Još nam samo ale fale“ – moja najbolja knjiga „Vidovite priče“. Naravno, ovih dana je najprodavanija moja knjiga „Fazoni i fore“, što znači da je najčitanija. Teške su reči „ponositi se“, ali radujem se što vidim da nije sasvim tačno ono što novinari pišu. Ipak se čitaju knjige. I siguran sam da ih neće izbaciti iz upotrebe ove maloletne elektronske spravice. Knjiga ipak postoji 2500 godina i postojaće i dalje!

Šta vam je lakše da pišete - poeziju ili prozu?

Ne razmišljam o tome. Kada mi se dogodi to „iznenađenje duše“, kako neki nazivaju inspiraciju, odmah mi je jasno šta će to biti, da li pesma ili priča, možda roman ili drama! Mislim da svi profesionalni književnici tako osećaju i rešavaju stvari.

Postoji li neko delo koje biste sada prepravili ili drugačije napisali?

Ja sam svoj sonetni venac „Kuća“, posvećen roditeljima, proširio u jednu obimnu knjigu pod naslovom „Kuća sa okućnicom“. Ta okućnica je u prozi, tako da je ta knjiga na neki način jedinstvena. I to je moja najdeblja knjiga! Kad sam bio dete voleo sam „debele“ knjige, koje mogu dugo da se čitaju. Kad je knjiga tanka, brzo je pročitam, pa mi posle bude dosadno i žao što nema još!

Gde pronalazite inspiraciju za knjige i naslove?

Stihovi i priče pronalaze mene. Naslovi mi dođu kad završim knjigu. Jedan francuski pesnik, Alen Boske, je rekao: „Pesma izmišlja svog pesnika“! Ja verujem Boskeu, i siguran sam da se to događa i meni!

Koliko ste morali da prilagođavate emisiju „Fazoni i fore” novijim generacijama? Koliko se publika promenila?

Moja publika su mladi ljudi, ali i ljudi koji su u sebi sačuvali dečju radoznalost i spremnost da literarno stvaralaštvo razumeju i uživaju u njemu. Današnja deca su ista kao i ona od pre trideset godina kada je emisija „Fazoni i fore“ počela da se emituje. Ništa nisam morao da im prilagođavam. Inače ne volim da se udvaram deci, smatram ih, na neki način, ravnopravnim sa nama pesnicima.

Da li ste nekad na insistiranje drugih objavili neko delo za koje smatrate da je moglo da bude bolje?

Ja ne dozvoljavam da se drugi mešaju u ono što radim, što pišem. Dovoljno sam uveren, i kompetentan, da mogu da ocenim i tuđe stvaralaštvo, a naravno i svoje!

Da li smatrate da je tačan citat: „Što pre dete smatraš čovekom, pre će čovek i postati”?

Naravno! To je rekao Džon Lok, filozof, pre 250 godina. Primer moje učiteljice, koja me u desetoj godini smatrala dovoljno ozbiljnim da moju pesmu, koju sam ja malo proširio, pošalje u Beograd, u dečji list „Pionir“, koji je uređivao tada Duško Radović. I ja sam dobio nagradu za tu pesmu – pretplatu za novine i jednu grafitnu olovku sa gumicom.

Šta vas je navelo da krenete da se bavite karateom?

Drugarstvo sa braćom Jorga, Ilijom i Vladimirom. Oni su moji dobri drugari, i sjajni ljudi, doktori medicine i vrhunski sportisti.

Autor: Sara Bukvić (13)

Tekst je nastao u okviru Dnevnikove školice novinarstva.

Autor: Ljubivoje Ršumović

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Ljubivoje Ršumović

Ljubivoje Ršumović

Ljubivoje Ršumović je rođen u Ljubišu, na Zlatiboru, 3. jula 1939. godine. Školovao se u Ljubišu, Čajetini, Užicu i Beogradu, gde je završio komparativnu književnost na Filološkom fakultetu, 1965. godine. Počeo je pisati rano, još kao osnovac u Ljubišu. Prve pesme je objavio kao gimnazijalac, 1957. godine, najpre u užičkim Vestima, a zatim u Književnim novinama. Godine 1965. zaposlio se u Radio Beogradu, u redakciji programa za decu. Svoj literarni rad uspešno ugrađuje u emisije Utorak uveče – ma šta mi reče, Subotom u dva, Veseli utorak. U tim programima primenjuje dokumentarnu poetiku koju je usvojio od Zmaja i Duška Radovića i pedagošku doktrinu Džona Loka: „Što pre dete smatraš čovekom – pre će čovek i postati!“ Godine 1968. prelazi na televiziju i radi poznate serije: Dvogled, Hiljadu zašto i Hajde da rastemo. Kao televizijski poslenik napisao je, vodio i režirao više od šeststo emisija. Jedna od najpopularnijih serija za decu Fazoni i fore imala je sto pedeset sedam epizoda. Pored programa za decu uradio je i nekoliko serija dokumentarnih programa. Najpoznatija je serija Dijagonale – priče o ljudima i naravima, u kojima Ršumović govori o pojedinim etničkim grupama, puštajući pripadnike tih grupa da sami daju karakterizaciju svojih saplemenika. To su emisije o Mijacima, Brsjacima, Malisorima, Torbešima, Bunjevcima, Erama, Lalama, Dubrovčanima, Bodulima, Šopovima, Gorancima, Piperima itd. Objavio je devedeset dve knjige, uglavnom za decu. Najpoznatiji su mu naslovi: Ma šta mi reče, Pričanka, Pevanka, Još nam samo ale fale, Vesti iz nesvesti, Nevidljiva ptica, Domovina se brani lepotom, Sjaj na pragu, Rošavi anđeo, Zov tetreba, Uspon vrtovima, Pesme uličarke, Severozapadni krokodil, Pošto prodaš to što misliš, Opasan svedok, Ne vucite me za jezik, Gujina stena, Bukvar dečjih prava, Tri čvora na trepavici, Poverenje u sunce, Tajna ledene pećine, Beli paketi, Sunčanje na mesečini, Ujdurme i zvrčke iz antičke Grčke, Zauvari, Planiranje prošlosti, Zemlja hoda nebom, Vidovite priče, Vid iz Talambasa... U pozorištima je izvedeno više njegovih dela: Šuma koja hoda, Nevidljiva ptica, Baba Roga, Rokenrol za decu, Uspavana lepotica, Au, što je škola zgodna, U cara Trojana kozje uši, Snežana i sedam patuljaka... Dobio je književne nagrade: „Neven“, „Mlado pokolenje“, Nagradu Zmajevih dečjih igara, Brankovu nagradu, Oktobarsku nagradu grada Beograda, Goranovu plaketu, Vukovu nagradu, Zlatni prsten Festivala pesnika za decu u Crvenki, nagradu „Porodica bistrih potoka“ Udruženja književnika Srbije, prvu nagradu za dramski tekst U cara Trojana kozje uši na Festivalu pozorišta za decu u Kotoru, „Zlatni beočug“, nagradu Politikinog zabavnika za knjigu Tri čvora na trepavici, nagradu „Duško Radović“, titulu „Saradnik Sunca“, Instelovu nagradu za poeziju, nagradu „Miroslav Antić“ (kao prvi dobitnik 2008), nagradu „Princ dečjeg carstva Tamaris“ u Banjaluci i nagradu „Branko Ćopić“ za knjigu Sunčanje na mesečini. Dobio je i tri zapažene međunarodne nagrade: „Pulja“ u Bariju, za celokupno stvaralaštvo za decu, nagradu Uneska za Bukvar dečjih prava, na svetskom konkursu za knjigu koja propagira mir i toleranciju, i nagradu „Tabernakul“ za poeziju u Skoplju. Dela su mu prevedena na više stranih jezika. Autor je udžbenika za osnovnu školu: Deca su narod poseban (drugi razred), za izborni predmet Građansko vaspitanje, i Azbukovar i Pismenar (prvi razred). Uporedo sa književnim radom bavio se i sportom. Osnivač je, takmičar i prvi predsednik Karate kluba „Crvena zvezda“. Bio je predsednik Karate saveza Srbije i savezni je sudija karatea. Od 1986. do 2002. bio je direktor Pozorišta „Boško Buha“. Predsednik je Kulturno-prosvetne zajednice Srbije i jedan od osnivača i član Upravnog odbora Zadužbine Dositeja Obradovića. Jedan je od osnivača i prvi predsednik Odbora za zaštitu prava deteta Srbije, pri organizaciji Prijatelji dece Srbije, u kojoj je aktuelni predsednik Skupštine. Više nije član Udruženja književnika Srbije. Živi i radi na Slobodnoj teritoriji, nedaleko od Beograda.

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844