Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Lusinda Rajli govori o pisanju, motivaciji i istoriji

Lusinda Rajli je dobro poznata našoj publici. Dok čekamo sledeći nastavak u serijalu „Sedam sestara“ i njen samostalni roman koji će se uskoro pojaviti u prevodu na srpski jezik, pronašli smo ovaj intervju u kojem Lusinda govori o procesu pisanja. Sigurni smo da će ova tema zanimati sve ljubitelje njenih tema i junaka.
Lusinda Rajli govori o pisanju, motivaciji i istoriji - slika 1
Zbog čega ste postali pisac? Da li ste oduvek želeli time da se bavite?

Počela sam da radim kao glumica, ali u dvadeset drugoj godini sam obolela od glandularne groznice. S obzirom na to da nisam mogla da radim, napisala sam prvi roman i uspela da dobijem ugovor na tri knjige. Napisala sam još sedam romana pod imenom „Lusinda Edmonds“ i dobro su prošli. Zatim sam postala majka i napravila pauzu od šest godina. Kada je moje najmlađe dete krenulo u školu, ponovo sam osetila potrebu za pisanjem i nastala je „Kuća orhideja“. Kada sam je završila, poslala sam je agentu, ali pod imenom „Lusinda Rajli“ jer sam želela da roman posmatraju kao delo potpuno nepoznate autorke. I evo, sada proslavljam prodaju od preko 15 miliona primeraka mojih romana širom sveta koji su prevedeni na više od 30 jezika. Pisanje je moja fascinacija još od detinjstva.

Kada i kako ste počeli sa pisanjem?

Kao dete sam neprestano izmišljala priče u glavi, a tokom školskih dana sam izmislila svet u kojem sam bila princeza i nosila sam balske haljine svoje majke. Znam da zvuči tragično, ali je to za mene bio prirodan put ka karijeri glumice, a kasnije i autorke. Romane pišem intuitivno. Umesto da sedim za radnim stolom, prvu verziju govorim u diktafon.

Kako ste otkrili ovaj način rada i koje su njegove prednosti?

Nakon pisanja prvih romana, zadobila sam ozbiljnu povredu „ponovljenog naprezanja“ zbog koje kucanje više nije bilo moguće, i nisam mogla ništa drugo nego da se naviknem na korišćenje diktafona. Iako je u početku bilo teško, sada me oduševljava jer sam „pokretna“ i mogu da radim dok hodam, napolju ili po kući (zavisno od vremena!), a s obzirom na to da sam nekada trenirala ples i ne mogu dugo da sedim, najbolje ideje mi se javljaju dok se krećem. Takođe, prednost je i to što mogu da glumim sve likove.

Šta Vas najviše pokreće prilikom pisanja?

Teško je to opisati, ali pokušaću! Najčešća polazna motivacija se javlja kada pronađem određenu lokaciju koja me zanima i želim da saznam više o njoj. Čim me pogodi taj prvi talas inspiracije, likovi i priča se veoma brzo sklope u mojoj mašti. Pretpostavljam da je motivacija koja se krije iza svih mojih romana to da pokažem koliko nam razumevanje prošlosti i opraštanje može pomoći da živimo srećno u sadašnjosti i radujemo se budućnosti.

Imate li neki poseban ritual dok pišete?

Da. Na primer, posebno mesto gde želim da stvaram, omiljene pesme koje ću slušati... Najčešće kada znam priču i završim istraživanje, odlazim u zemlju o kojoj ću pisati i iznajmim stan, ili odsednem u hotelu, i upijam atmosferu dok pišem prvu verziju. Takođe, dok pišem, imam veoma strog raspored pića – engleski čaj za doručak, kafa u 11 i crveno vino iz Provanse tokom ručka.

Šta Vas je usmerilo ka istorijskim romanima?

Oduvek me je privlačila prošlost. Najviše sam i čitala istorijske romane. Omiljeni period su mi dvadesete i tridesete godine prošlog veka i predivni autori poput F. Skota Ficdžeralda i Ivlina Voa koji su toliko upečatljivo pisali o tom periodu. Svi moji romani su zato ispričani iz dvostruke perspektive  – snažna priča iz prošlosti i opraštanje, prihvatanje i razumevanje kako bismo živeli srećno danas i radovali se budućnosti.

Šta je ono najbolje u životu pisca?

To što apsolutno volim ono što radim. Neprestano radim i uživam u prenošenju priča iz glave na papir, a potom i kad te priče počnu da se objavljuju širom sveta – čak i da se obogatim, i dalje ću pisati. Novac me nikada nije pokretao i verujem da on nikada nije bio motiv kod najuspešnijih ljudi. Takođe, zbog posla sam mnogo putovala i to na mesta na koja sigurno nikada ne bih otišla da nije pisanja. Neka od tih putovanja su mi dala inspiraciju za buduće knjige i uvela u moj život nove prijatelje. Ne bih se snašla u kancelariji, za stolom i ograničenim radnim satima. Volim da se krećem i radim tamo gde mi najviše odgovara. Trudim se da pišem izjutra i predveče, i tokom vikenda, a zbog svega toga moram biti stroga prema sebi, ali bar sam sama sebi gazda.

Izvor: lucindariley.co.uk
Prevod: Dragan Matković

Autor: Lusinda Rajli

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Lusinda Rajli

Lusinda Rajli

Lusinda Rajli je rođena 1965. godine u Irskoj i, nakon kratke glumačke karijere na filmu, televiziji i u pozorištu, napisala je svoj prvi roman u 24. godini. Njene knjige su prevedene na trideset sedam jezika i postigle su veliki uspeh širom sveta zbog snažnih emocija koje nadrastaju sudbine njenih junaka. Serijal „Sedam sestara“ se posebno izdvojio i postao globalni fenomen stvorivši sopstveni žanr – a u toku su i planovi za adaptaciju romana u seriju od sedam sezona. Lusindine knjige su nominovane za brojne nagrade, uključujući Balcerelu u Italiji, The Lovely Books award u Nemačkoj i nagradu za romantični roman godine. Rajlijeva je 2020. godine dobila holandsku nagradu za platinasti roman jer je za godinu dana prodato preko 300 hiljada primeraka jednog romana – ovu nagradu je prethodno dobila Dž. K. Rouling za serijal o Hariju Poteru. U saradnji sa sinom Harijem Vitakerom razvila je i napisala serijal knjiga za decu pod nazivom „The Guardian Angels“. Iako je četvoro dece odgajala uglavnom u Norfolku u Engleskoj, Lusinda je 2015. godine ispunila svoj san i kupila izolovano imanje u Vest Korku u Irskoj, mestu za koje je oduvek verovala da je njen duhovni dom – upravo tamo je napisala svojih poslednjih pet romana. Lusindi je 2017. godine dijagnostifikovan rak i umrla je 11. juna 2021. godine okružena porodicom. Foto: © Boris Breuer

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844