Nekoliko pitanja za Sofi Kinselu
Postavili smo autorki nekoliko pitanja o porodici, inspiraciji i procesu pisanja.
Kako ste upoznali svog supruga Henrija?
Henri i ja smo se sreli tokom moje prve večeri na univerzitetu. Otišla sam na koncert na kom je on pevao i kada sam ga čula, odmah mi se mnogo dopao iako je pesmu posvetio drugoj devojci u publici. Volim muškarce sa lepim glasom. Venčali smo se godinu dana nakon što sam napustila studije ekonomije. Imala sam 21 godinu i želela sam veliko venčanje sa ogromnom pufnastom haljinom, čipkom i velom.
Kako ste počeli sa pisanjem romana?
Postala sam finansijski novinar, ali sam shvatila da želim da napišem knjigu. Inspirisale su me autorke poput Džoane Trolop i Meri Vizli, ali nisam znala kako to da uradim. Tada sam pisala pod pravim imenom. Uzela sam roman Džili Kuper, razložila ga na poglavlja i beležila šta se u kom desilo da bih shvatila kako je ona to radila. A onda sam počela da pišem u slobodno vreme. Vratila bih se sa posla i pisala cele noći i tokom vikenda. Trebalo mi je svega nekoliko meseci da napišem prvi roman „The tennis party“.
Koji trenutak iz karijere Vam je najvažniji?
Kada me je agent prihvatio i zatim prodao moju knjigu izdavaču na aukciji, to je trenutak kada mi se život promenio. Imala sam 24 godine i bukvalno bila na oblaku ekstaze. Pisala sam mnogim agentima, a kada me je jedan konačno prihvatio, bila sam oduševljena.
Kako planirate svoje romane?
Volim da stvaram zaplete romana i tokom godina sam menjala metode. Sada koristim kartice. Na svakoj napišem po zaplet i zatim ih poređam na stolu ili tabli. Takođe pravim planove poglavlja, pišem ih na karticama i gledam u njih kako bih se držala plana, a onda sve to napišem sa više detalja. Imam nekoliko sistema koje koristim.
Zbog čega pišete pod pseudonimom?
Promenila sam ime u Sofi Kinsela (Sofi mi je srednje ime, a Kinsela je devojačko prezime moje majke) jer su romani koje sam počela da stvaram bili drugačiji od onih koje sam potpisala sa Medelin Vikam koje imaju mračnije teme i likove. Pronašla sam novi glas i način pisanja i postala zavisna od toga. Sofi je brza i zabavna sa osećajem za suludost kakav nikada ranije nisam imala.
Gde pišete?
Dok su starija deca bila mala, pisala sam u svetilištu spavaće sobe. Uvek pustim glasnu muziku koja je na neki način barijera ka spoljnom svetu pa se tako nalazim u mehuru zvuka koji niko ne može da probije. Sada je rad sa petoro dece u kući mnogo izazovniji tako da imam kancelariju u blizini. Nekada ostajem duže kada moram da ispunim rok ili se vratim kući u podne ako sam odradila plan za taj dan.
Koje Vam je najveće zadovoljstvo?
Već duže vreme, najveće zadovoljstvo mi je vreme, a ne stvari. Kada vidim praznu stranicu u svom planeru, to je poslastica. Zatim volim da sa porodicom odlazim u kupovinu i uživam. A ako imam slobodan samo jedan sat, onda je to čaša vina i topla kupka.
Ko Vas najviše podržava?
Imam mnogo prisnih prijateljica u koje uključujem i svoje dve mlađe sestre. Roditelji su sjajni, ali ništa nije bolje od prijatelja. Slavimo zajedno, konsultujemo se, idemo u kupovinu i probamo odeću. Osećam da sam deo njihove priče i one su deo moje.
Izvor: womanandhomemagazine.co.za
Prevod: Dragan Matković
Foto: Elena Torre from Viareggio, Italia - Sophie Kinsella / CC BY-SA 2.0 / Wikimedia commons



















