Pisac na blic: Biljana Crvenkovska

Imam više omiljenih knjiga iz detinjstva, tu su „Mali princ“, „Alisa u Zemlji čuda“, „Petar Pan“… Kad su knjige iz našeg regiona u pitanju, moje omiljene su „Zoki Poki“ naše spisateljice Olivere Nikolove, skraćena verzija s ilustracijama Dimitra Kondovskog, koji je jedan od najvećih makedonskih slikara, kao i „Još nam samo ale fale“ Ljubivoja Ršumovića, s ilustracijama Dušana Petričića.
S kojim književnim junakom biste se družili?
Družila bih se s Petrom Panom, jer sam i ja slična njemu. Nikad nisam porasla i kao što uvek kažem – jednog dana biću baka-devojčica.
Koliko dugo se piše jedna knjiga?
U glavi se piše jako dugo, možda godinama. A na papiru – to je lakše. Nekad je dovoljan i jedan sat.
Da li inspiraciju pronalazite u svom detinjstvu?
Uvek. Imala sam lepo i uzbudljivo detinjstvo, puno avantura. Pela sam se na drveće, trčala kroz livade, gledala ptice i bube kako prave gnezda i kako nešto stalno rade, čuvala sam kučiće i mačiće i sanjala budne snove. To je bilo detinjstvo puno mašte koje nikad nije završilo – srećom!
Koje pisce moramo obavezno da čitamo kako bismo postali ozbiljni knjigoljupci?
Ozbiljni knjigoljupci moraju da pročitaju sve klasike – od Šekspira, Čehova i Dostojevskog, preko Hemingveja i Remarka, te Virdžinije Vulf… Ali mislim da se danas ne može postati pravi knjigoljubac ako ne pročitaš i Tolkina, pa i Dž. K. Rouling.
Izvor: Laguna
Autor: Biljana Crvenkovska






















