Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Predrag Mitrović: Muzika daje ritam borbi za život

Sve se preživljava mnogo lakše uz humor koji vas takođe uvodi u neki životni ritam. A kada svi uđemo u „harmoniju“ onda je prognoza odlična i za bolesnika i za lekara, poručuje Mitrović

Izdavačka kuća Laguna tokom prošlog meseca predstavila je novi roman kardiologa Predraga Mitrovića. Ličnostima, zbivanjima i atmosferi u romanu približava vas i CD sa muzikom koju takođe potpisuje autor. „Pun pansion“ prati Mitrovića, njegove kolege, tehničare, pacijente I njihovu rodbinu kroz dvadesetčetvoročasovno dežurstvo u Urgentnom centru: mračne hodnike, buku, nestrpljivu rodbinu, strah pacijenata, glad, umor, tanani instrumentarijum, komplikovane procedure kojima u život vraćaju „posetioce“... A kako kažu pacijenti poznatih i manje poznatih imena, najbolje što čoveka tamo može da snađe je upravo doktor Peđa.

Kažete da ste muzičar čiji je hobi medicina. Imaju li vaše noći u UC saundtrek, takt koji vas prati u magnovenjskim akcijama spasavanja života?

Moj novi roman „Pun pansion“ počeo sam takvom izjavom, baš zato što se muzikom bavim od kada sam upisao nižu muzičku školu „Mokranjac“ u drugom razredu osnovne škole (violinu), a medicinom se bavim od kada sam upisao fakultet. Dakle, monogo godina kasnije. Samim tim, u muzici sam vremenski mnogo duže nego u medicini. Ali medicina zauzima centralno mesto. I pored toga medicina nema tu eteričnu moć muzike, ona nikada ne može biti deo rokenrol stila života. Rokenrol nije samo muzički pravac, to je stil, način života. To znači da stalno morate biti u nekom ritmu, u nekom usklađenom tempu sa onim što radite, sa načinom života, sa vašim zdavljem. To je stil života koji mora biti u harmoniji, a to baš omogućava muzika. U vašem harmoničnom životu koji pokušavate da održite uplivavaju i akcije spasavanja života, tužni, veseli trenuci, situacije kada vam je potrebna maksimalna prisebnost i znanje, ali baš tada vam je i muzika potrebna. Neka melodija u vašoj podsvesti, tonovi, neke reči... One vam pomažu da sve uradite brže, skladnije, tačnije.

Domaća publika već zna da vi preporučujete i terapije muzikom, a uz „Pun pansion“ čitalac dobije i disk sa muzikom iz knjige. Kažite nam nešto o kompozicijama, jesu li to one koje biste preporučili kao terapiju?

Kao diskofil sa značajnim brojem nosača zvuka čija cifra prelazi 24.000, redovno pratim šta se dešava na skoro svim muzičkim scenama i u skoro svim muzičkim žanrovima. Često se srećete sa muzikom iz filmova, sa muzikom iz pozorišnih predstava, ali ja nisam uspeo da nađem muziku iz knjige, ni kod nas niti u svetu. Često dobijate muziku da slušate dok čitate knjigu, ali to nije muzika koja ima songove posvećene ličnostima i događajima iz knjige. Zbog toga sam rešio da moj novi roman oslikam i sa muzičke strane. Tu su kompozicije koje sam ja komponovao, odsvirao sve instrumente i snimio sam. To sam namerno tako uradio jer sam i knjigu pisao sam, pa je ona produkt moje misli i mog duha. Na disku se nalaze kompozicije „Urgentni centar“, „Doktor“, „Sonja“, „San urgentne noći“. To su kompozicije koje ne leče, one vas vode u ambijent i situacije koje se mogu naći u knjizi.

A šta leči muzika grupe „Šablon“ u kojoj svirate bas?

Moje stalno pominjanje muzike ima koren u tome što sam ja od osnovne škole zaista u njoj svom svojom dušom i telom. Prvi rok bend imao sam u šestom razredu osnovne, što sam morao da krijem od roditelja. A onda se muzička priča, pored umetničke muzike i violine, nastavila i u alternativnom pravcu. Sada su iza mene hiljade sati provedenih u studiju, na koncertima, turnejama, promocijama. Grupa „Šablon“ je nastala početkom devedesetih godina, kada sam je osnovao sa mojim drugom, a sada i kumom Aleksandrom Delićem. Sviram bas gitaru i do sada imamo četiri zvanična izdanja, kao i tri kompilacije. Nalazimo se i u svim enciklopedijama domaće rok i pop muzike. Muzika grupe „Šablon“ više edukuje nego što leči. Naravno, na nekoga će delovati i lekovito, ali slušajući reči pesama krenućete od buntovnih tekstova u smilsu „osvojiću svet“ koji odgovaraju mladalačkom stanju, ali kako vreme prolazi i stičete životno iskustvo, shvatate da nije sve crno-belo i onda vremenom imate dosta novih stvari da kažete muzikom, što se i vidi, odnosno čuje u muzici grupe.

Osnivač ste festivala i časopisa „Muzika Klasika„, vaš osnovni poziv je iscrpljujuć i odgovoran po sebi, ima u vašem srcu i danu vremena i za bend, porodicu... Kako, kada sve postižete?

Vreme provedeno u bolnici vas iscrpljuje, ali kada izađete, onda pokušavate da se odmorite, reparirate. Neko spava, neko peca. Ja utonem u svet muzike ili svet pisanja i time se potpuno isključim iz stvarnosti. Tada se bavim drugom problematikom, pre svega kreatvnom i na taj način se odmaram. Možda ne fizički, ali sigurno psihički.

Koliko je vrcavi komentator Peđa iz romana, dr Mitrović sa kojm razgovaramo sada i imaju li pacijenti, a pogotovo njihova rodbina, smisla za humor u hodnicima koronarne jedinice?

Smeh, humor, šala leče ništa manje od muzike. Pokušavam da sve sa čime se srećem u bolnici gledam sa vedrije strane života. I kada deluje da je došao kraj, često nije tako. Zato smeh, šala sa bolesnicima, kao i sa njihovom familijom direktno leče i bolesnike ali i njihovu okolinu. Pa i vas, lično. Sve se preživljava mnogo lakše uz humor koji vas takođe uvodi u neki životni ritam, slično kao i muzika. A kada svi uđemo u „harmoniju“ onda je prognoza odlična i za bolesnika i za lekara.

Žicama, sondama, skenerima... dođete do srca naših srca. Šta ste tamo našli?

Tamo sam našao život. Tamo sam našao svih sedam patuljaka koji rade da bi se naše srce kretalo. Video sam i Eks-mena, i Đepeta. Svi su tamo i zato živimo. U tom organu od 800 grama oseća se, vidi čitav naš život, jer je srce uvek bilo uz nas.

U razmaku od samo nekoliko trenutaka ista osoba vas gleda sa dubokim prezirom i krivi za sve što u njihovom životu ne valja, a sekund kasnije kao da ste Bog. Kako čovek u takvim situacijama ostaje uzemljen, ali i samouveren?

Takva emocionalna komunikacija sa bolesnicima je neizbežna. Ali to vam je kao ping-pong. Loptica leti preko stola i ne sme da padne. Ako padne onda ste u problemu ili vi, ili bolesnik. Zato je jako bitno da stalno budete utrenirani, jer loptica nikada ne sme pasti. Zato morate biti i samouverni i spretni, pre svega.

Ne promiče ni taj kiseli osmeh dok govorite o svim manjkavostima zgrade i sistema u kojem vodite bitke za živote pacijenata, ali ni očigledna ljubav prema svim slabostima. Šta vas čuva da ne izgubite sopstvene konce?

Dobar fudbaler igra odlično i na Vembliju, kao i u Ivanjici. Ne smeta mu kvalitet trave. Tako je i sa bolnicom i uslovima rada. Ako znate šta radite, igrate dobro svuda. Naravno da je lakše ako su uslovi bolji, bolnica opremljenija, ali često i starije varijante prijaju. Ja sam čak i pristalica antikviteta.

Koji vas je susret sa pacijentom promenio i kao lekara i kao čoveka?

Taj susret je onaj susret koji menja sve, ne samo lekare. To je susret sa smrću, trenutak kada vam umre prvi bolesnik. U tom trenutku shvatate da se jedan život završio, da je prestala jedna trka za znanjem, porodicom, uspehom, slavom, novcem. Sve prestaje, sve nestaje i tek onda shvatate koliko postoji stvari u životu koje nisu bitne i koje u sekundi nestaju. Onda počinje i vaša promena kao čoveka. Počinjete da se ispitujete šta vam je to bitno, a šta ne. Možda je to jedina prilika da postanete stvarno odrastao čovek.

Šta vas na tom pozivu umori do srži, ukrade, makar na trenutak, veru da sva vaša žrtva i nespavanje vrede nešto?


Na žalost, to su uglavnom paramedicinske pojave. Veliki broj novoprimljenih bolesnika, nedostatak bolesničkih kreveta, respiratora, komunikacija sa drugim odeljenjima, dijagnostičkim kabinetima. To se sve može ispraviti, ali ide sporo.

Razgovarala: Aleksandra Malušev
Izvor: Borba

Autor: Predrag Mitrović

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Predrag Mitrović

Predrag Mitrović

Predrag Mitrović (1966, Beograd) studirao je medicinu na Univerzitetu u Beogradu, trenutno pohađa Muzičku akademiju, Elektrotehnički fakultet i Pravoslavni bogoslovski fakultet. Radi kao načelnik Postkoronarne jedinice II Urgentne kardiologije Urgentnog centra i Klinike za kardiologiju KCS, direktor Internističke grupacije Urgentnog centra KCS i vanredni profesor na Katedri interne medicine Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, između ostalih i nekoliko priznanja Međunarodnog bibliografskog centra iz Kembridža zbog broja objavljenih publikacija (više od 900) iz oblasti medicinskih nauka. Od 2002. godine intenzivno se bavi proučavanjem primene muzike u lečenju bolesnika sa bolestima srca. Održao je veliki broj predavanja iz ove oblasti u zemlji i inostranstvu. Bavi se horskim pevanjem i alternativnom muzikom. Autor je i koautor velikog broja pesama i pet zvaničnih izdanja grupe Šablon – „Svet je tu“ (1997, Home Records), „Čuvaj snagu“ (1999, I.T.M.M.), „Sad strašno trebam nekog“ (2000, I.T.M.M. / Home Records), „Krvopija“ (2004, PGP RTS) i „Vreme šablonizacije“ (2019, Multimedia Music / Muzika Klasika). Do sada je održao preko 200 koncerata u zemlji i inostranstvu i imao oko 250 nastupa u medijima. Član je Udruženja muzičara džeza, roka i zabavne muzike od 1992. godine. Godine 2010. bio je suosnivač i pokretač prve revije klasične muzike u našoj zemlji i na Balkanu, pod nazivom Muzika Klasika, potom i suorganizator i muzičkog festivala Muzika Klasika Light, koji se već deset godina redovno održava na Kalemegdanu. Jedan je od pokretača i dodele godišnjih nagrada Muzika Klasika za doprinos umetničkoj muzici. Godine 2006. objavio je svoj prvi roman San urgentne noći, koji je doživeo veliki uspeh i desetine izdanja, a 2009. godine svoj drugi roman Ne sviđa mi se da ti bude prijatno. Godine 2007. izdao je knjigu Mali leksikon bola. Član je Udruženja književnika Srbije od 2018. godine. Živi i radi u Beogradu. Ponosi se ćerkom Katarinom.

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844