Rastislav Durman: Od omraženih stvorenja sa bradavicom na nosu do heroina nečijeg detinjstva

„U dve reči, veštice su svakakve, baš kao i mi. S tim što, za razliku od nas, znaju da lete na metlama“, kaže za UNS Durman, koji je vešticama dao ljudski izraz, ne opisujući ih ni kao zla ni kao dobra stvorenja.
Za devojčice koje su odrastale i odrastaju uz Hermionu Grejndžer, sestre Halivel i Nanu Og, Durmanov svet „teta što na metli lete“ predstavlja beg u oazu večnog detinjstva.
„U bajkama evropskih naroda veštice nisu samo osobe u poznim godinama sa bradavicom na nosu koje žive u kućama od kolača i drže pri ruci kotao u kome će skuvati dete koje se pojavi u njihovom komšiluku. Odnosno, nisu sve one takve, i nisu samo to. Neke od njih su vrlo porodična stvorenja privržena deci, ima ih vrlo spremnih da pomognu i oproste, a nisu retke ni one prave dobrice raspoložene da se svim snagama suprotstave lošicama, bez obzira na cenu koju moraju da plate“, kaže Durman za UNS.
Kao i u svim pričama za decu, centralni motiv bajki koje je Durman prikupio je neiscrpna borba za očuvanje dobrote kao ideala kojem uvek treba težiti, ali specifičnost svake od ovih manje poznatih evropskih bajki je prkošenje stereotipima.
„Veštice znaju mnogo toga: kako se pretvoriti u belog zeca ili neku drugu životinju, šta treba pitati kristalnu kuglu da bi se dobio pravi odgovor, gde treba tražiti koju travku i za šta one treba da se koriste. Veštičji karakteri su razni, pa su veštice i tvrdoglave i zlopamtila, ali i plemenite i zabavne; hoće da budu zlobne i surove, ali isto tako nesebične i nežne“, navodi Durman.
Odgovorivši na večita pitanja poput onog „Zašto veštice ne vole vile?“, Durman je sačinio lepezu likova u koloritnom svetu čarobnica. Korišćenjem fusnota, Durman je kao u zbirci „Zmajevi, zmajke i zmajčad“ razradio važne elemente, rekao nešto više o likovima i ukazao na drugačiji epilog onoga što je ispričano.
Autor: A. Ničić
Izvor: uns.org.rs
Autor: Rastislav Durman






















