Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Stari i novi pokreti u savremenoj srpskoj prozi

Oko koje ideje ste se generacijski okupili u Prozi na putu, s obzirom na to da niste politički istomišljenici, a nemate ni slične poetike. Otkud ovaj naziv, koji je to vaš put, šta zagovarate, zašto u to verujete? Iz čijeg šinjela ste izašli, a protiv čega ste podigli glas? Koje stereotipe ste dovodili u pitanje i koja pitanja postavili, koja niko ne postavlja – kako je navedeno u vašem manifestu.
Stari i novi pokreti u savremenoj srpskoj prozi - slika 1
Grupa P-70: Vladimir Kecmanović, Slobodan Vladušić, Nikola Malović, Dejan Stojiljković i Marko Krstić

Članovi Grupe P-70, počnimo time, nisu ni politički neistomišljenici. Ali su nama politička pitanja podmetnuta odmah, čime se željelo da se relativizuju naši evidentni uspjesi – kiša izdanja i brojne književne nagrade. Niko od nas petorice – Slobodan Vladušić, Vladimir Kecmanović, Dejan Stojiljković, moja malenkost i Marko Krstić – nije izgubio suštinsku nezavisnost time što je postao član neke partije, što nas čini prilično ujedinjenim u poziciji da stav nije u službi čovjeka, nego istine. Nas ne povezuje čvrsta poetička srodnost već želja da u ono u što vjerujemo slobodno uperimo prst. Bilo u javnom nastupu, bilo kroz usta nekog bića kome smo prethodno u nos dunuli duh životni, rukovođeni onom Dučićevom po kojoj „na svetu postoje samo dva tvorca: Bog i pisac“.

Grupu P-70 čine književnici rođeni nakon sedamdesete godine prošlog vijeka, stasali u vrijeme raspada svih društvenih vrijednosti. Oznaka P-70, nalik kakvoj putnoj, skraćenica je za Prozu na putu, budući da književnošću činodejstvujemo iz Subotice preko Novog Sada, Niša do Beograda – s jednim važnim krakom prema Banja Luci, i od Beograda do Herceg Novog. Toliko o unutrašnjim granicama. Grupa ima brojne cehovske prijatelje, još brojnije fanove, i nešto oponenata.

Ne bih rekao da postoji šinjel koji bi savršeno stajao Grupi P-70, zato što je Grupa P-70 isprobala tokom školovanja sve književne šinjele, od Gilgamešovog do Pekićevog i Pavićevog.

Protiv čega dižemo glas? I na to pitanje svak odgovara isključivo u svoje ime. Meni smeta što odumire školstvo, zbog čega se piscima prâve iliti lijepe književnosti svuda po svijetu izmiču hoklice pod nogama. Poredak se rašnirao, a niko da kaže: Veliki rat je počeo! – i drugi horski da ga podrže, ne bismo li ugasili vatru prije negoli ugledamo nuklearnu pečurku. U književnosti je sve više zla, jer je tabloidizovani čitalac postao alergičan na dobro, izuzmemo li limunade u književnosti, i pisce koji su poznati zato što su poznati.

Mi nemamo ništa protiv dotacija – piše u knjizi posvećenoj Grupi P-70, štampanoj povodom našeg 1. rođendana, simboličkog naslova „5. novembar“ (Službeni glasnik, 2010) – ali ne želimo da u želji da ih dobijemo služimo nijednom političkom konceptu, jer bismo time odbacili književnoistorijski smisao Grupe P-70.

Da li se nešto promenilo od nastanka grupe, s obzirom na to da svaka vrsta udruživanja vodi ka frakcijama i svađama između članova. Da li ste postigli svoj cilj i u čemu se on ogleda? Možete da navedete koje knjige iz vaše književne grupe su „obeležile” Grupu, da ne kažem bile prevratničke?

Grupa P-70 nema za cilj da se kao sekta zacari u savremenoj srpskoj književnosti, iako je za relativno malo vremena postigla više nego ma koja novija grupa koja se zajedno držala za pero. To je novo: prestali smo da slavimo rođendane, jer smo zreli ljudi.

Ustrojstvo Grupe je takvo da niti zna za lidera, niti predviđa „širenje članstva“, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što smo mala zemlja, u kojoj je da se udruži stasalo tek petorica pisaca iste generacije. Što je uspijeh, s obzirom na nacionalni talenat za razjedinjavanje.

Ne bih rekao da smo napisali prevratničke knjige, ali svakako jesmo antologijske, od vrste koja će se zauvijek potraživati u knjižarama. To su, hronološki, romani „Top je bio vreo“, „Konstantinovo raskršće“ i „Jedro nade“.

Kakva je bila situacija na književnoj sceni, i uopšte društvena klima, kada je grupa osnovana? Kako vas je doživljavala publika na književnim večerima? Da li ste nastupili kao opozit prethodnoj književnoj generaciji? Na koji način ste se odredili prema postmoderni? Kako objasniti činjenicu da nijedna književnica nije pripadala poznatim književnim grupama...

Književnice su sve vrijeme pripadale najpoznatijoj književnoj grupi – srpskih književnika.

Mi smo kao djeca goli plivali u postmoderni, a onda smo iz nje izronili prije negoli se to more zatrovalo. Zamijenilo ga je more u startu zagađenije od mora postmoderne. Još ne znamo kako se zove.
Ne bih rekao da članovi Grupe P-70 generacijski trenutno vladaju u čitalačkom oku zato što su oponenti prethodnoj generaciji pisaca, već zato što su njen prirodni nastavak koga samo bolje razumije publika.

U doba kada je osnovana Grupa P-70, niko nije mogao da pretpostavi da će pet pisaca, koji ujedinjuju prostor od Subotice do Herceg Novog, za 6 godina napisati 30-ak knjiga (raznih žanrova), u tiražu od preko 100.000 prodatih (!) primjeraka, s prevodima, i okititi se svim relevantnim srpskim nagradama, osim NIN-ove, koja se – vrapci na grani cvrkuću – poodavno više ne dobija za najbolji roman godine.

Autorizovan intervju s Nikolom Malovićem, jednim od osnivača književne Grupe P-70, koji je Mirjana Sretenović za Politikin Kulturni dodatak od 9. januara 2016. objavila u kraćem obimu, i ne u formi intervjua

Autor: Nikola Malović

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Nikola Malović

Nikola Malović

Nikola Malović rođen je 1970. u Kotoru. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio je knjigu kratkih priča Poslednja decenija, novele u dramskoj formi Kapetan Vizin – 360 stepeni oko Boke, Peraški goblen i oko 3300 tekstova. Priče su mu prevođene na ruski, engleski, poljski i bugarski. Nagrade „Borislav Pekić“, „Laza Kostić“, potom „Majstorsko pismo“ (za životno dјelo), „Lazar Komarčić“ i Oktobarsku nagradu grada Herceg Novog – dobio je za roman Lutajući Bokelj (Laguna, 2007, 2008, 2009, 2010, 2013, 2014, 2016, 2018, 2021, 2022). Kompletan je autor književne foto-monografije Herceg-Novi: Grad sa 100.001 stepenicom (Knjižara So, Herceg Novi, 2011), monografije Brodogradilište u Bijeloj (Jadransko brodogradilište – Bijela, 2012), knjige dokumentarne proze Bokeški berberin (Knjižara So, 2015), Boga u Boci (Nova knjiga, 2015). Napisao je tekst Bokeške bojanke (ilustrator Aleksandar Jeremić, Knjižara So, 2022). Priredio je Bokeški humor (Knjižara So, 2017). Osim storija Za čitanje na plaži (Knjižara So, 2022), оbjavio je Prugastoplave storije (Laguna, 2010, 2016, 2021), koje s romanom Jedro nade (Laguna, 2014, 2015, 2016, 2019, 2021. g; nagrade „Pero despota Stefana Lazarevića“, „Borisav Stanković“, „Pečat vremena“ i nagrada „Branko Ćopić“ Srpske akademije nauka i umetnosti) čine jedinstveni dualni prozni sistem u savremenoj srpskoj književnosti. Jedro nade prevedeno je na ruski (Laguna, 2017) i engleski (Laguna, 2019). Autor je esejističko-dokumentarne proze Boka Kotorska i Srbija (Knjiga komerc, 2018, 2019) i Dogodine na moru (Catena mundi, 2021). Objavio je Galeba koji se smeje – roman za decu i odrasle (Knjiga komerc, 2019, 2020), koji se pojavio i u prevodu na kineski jezik (Knjiga komerc, 2022). Od 2008. g. urednik je izdavačke delatnosti hercegnovske Knjižare So (edicija „Bokeljologija“) i urednik manifestacije „Dani Knjižare So“. Pisao za Politiku i Nedeljnik. Kolumnista je Pečata. Član je Srpskog književnog društva i Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat“. Jedan je od osnivača Grupe P-70. Živi u Herceg Novom i u Bijeloj.

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844