Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Stefan Tićmi: Prizori sa ukusom i mirisom

Neko dete je kao sumanuto šaralo po papiru, tako su nastale moje karakterne crte.
Foto: Aleksandar Miškov

Na pitanje kako se oseća pisac kada vidi svoje delo oživljeno na sceni, Desnica je odgovorio: „Kao čovek koji je na šetnji izgubio dete, pa mu milicioner donese drugo, daleko lepše, daleko bolje odeveno – ali tuđe. Samo autoru se u dnu srca čini kao da je njegovo bilo malčice pametnije.“ Stefane, nakon dramatizacije romana „Ja sam Akiko“, kako se Akiko tebi vratila? Lepša? Bolje odevena? Kao tvoja ili tuđa?

Akiko je ruhomenjalica: uvek se vraća drugačija. Volim tu njenu moć metamorfoze, transformacije. Olako se prilagođava daskama, olako se prilagođava velikom platnu. Ne mari za vreme. Ne mari za prostor. Ni za šta ne mari. Uostalom, radujem se i veseli me kada je reč, kada je literatura osnova, potka, inspiracija za dalje: za dramski isečak, za scenario, za kolaboraciju. U Srbiji je lik Akiko oživela glumica Sofija Mijatović. Na neverovatan, magičan način. Isidora Vlček u Novom Sadu, u mini-formi. U Makedoniji je oživela glumica Mirjana Ristov, u duodrami, sa glumcem Radom Aleksovskim. Postoje šanse da sledeće godine oživi i u Hrvatskoj, u Zagrebu. Možda i Najdan iz romana „Kaput od mahovine“ uskoro bude opozorišten...

Postoji nepisano pravilo među piscima – pisac je onoliko uspešan koliko ima oživljenih i autentičnih likova. Od svih tvojih likova Akiko se jasno osamostalila. Šta je tako posebno i pamtljivo u vezi s njom?

Smešno je, ujedno i tragično: Akiko se mnogo, mnogo brže od mene osamostalila. Nisam previše ponosan na tu činjnicu, ali se lako može objasniti. Znatno ranije sam književno sazreo nego životno. I to se iz dana u dan primećuje. Eto, tri dana sam, usled ovih julskih vrućina, menjao baterije, pritiskao dugmiće, pokušavao da uključim klimu u garsonjeri u koju sam se nedavno doselio. Tri dana sam pokušavao sve dok nisam primetio da nije ni uključena u struju. Toliko o meni. Dosta je… A što se tiče moje književne junakinje, sem što je pametnija i hrabrija, ona mnogo više putuje nego ja: iz ruke u ruku. Te je pored plaže, te u avionu, te na policama. Vrcava je, zaigrana, slobodna. Intuitivna, lucidna, vragolasta. To je nešto što je opisuje. Valjda je zato čitaoci i vole.

Da bi bio dobar dečji pisac, pretpostavljam da je neophodno sačuvati dete u sebi. I dobar odrasli čitalac tvojih romana, bez deteta u sebi, ne bi mogao osetiti tvoju poruku. Kako održavaš tu zaigranost, koji su ti metodi?

Opažati. Opažati. Opažati. Recimo, nedavno su završene „Zmajeve dečje igre“ u Novom Sadu. Pripala mi je čast da otvorim festival. Kao i laskavo prizanje – „Zmajev pesnički štap“. Bilo je zaista divno, kao i svake godine. Poslednjeg dana mog boravka na festivalu spakovao sam svoje stvari i napustio hotel „Vojvodinu“. Na šetalištu, dok sam koračao ka prostorijama ZDI, u rancu je iz ležišta drvene kutije ispao štap. I sve vreme dok sam išao, uz korak, čulo se: tk, tk, tk. Kao nekakav starinski časovnik. Časovnik koji otkucava. Prva pomisao mi je bila užasna, nešto kao otkucavanje, poslednji trenuci, kraj, smrt, puf. Loš asocijativni niz, sve u svemu. A onda sam pomislio, stani, porazmisli, možda sat otkucava i time (igra rečima – eng. vreme) ti govori: „Ovo je tvoje vreme.“ U suštini, tako se zabavljam. Nasumice. Asocijacijama, analogijama. „Šta bi bilo kad bi bilo“ situacijama. Ponešto i zapišem.

Da li je možda i najbitnije u pisanju za decu ne potceniti ih? I shvatiti da se deca ne rađaju kao bele hartije, već sa sobom donose i svoj temperament. A da, čim dobiju moć govora, lucidnost i zrelost njihovih pitanja znaju da nas zgranu. Kakvi su čitaoci deca? Zahtevni? Strogi? Pre svega iskreni?

Oni ne razumeju svet oko sebe, oni ga osećaju. Tu smo slični. Imaju dobar njuh: mogu da nanjuše kada ih neko zavitlava ili potcenjuje. Tu smo različiti. Imaju znatiželju: da istraže, da saznaju, da otkriju. Bar se nadam, verujem. Što se mene tiče, sve vreme samo pokušavam da budem znatno luđi i šašaviji nego što su oni. U književnom smislu. Pokušavam da ih zabezeknem, zbunim, začudim. Zzz. Da se zamisle nad nečim što je šašavo, maštovito. Bilo da je to priča o dečaku Najdanu kome raste drvo iz leđa ili da je reč o devojčici Mančelini koja pokušava da upakuje tišinu u svetlucavi pak-papir. To su moji pokušaji, da to što pišem, da im je blisko. Toliko blisko da mogu da se identifikuju, pronađu. Ili da, na kraju krajeva, kažu: „Nije loše. Mož’ da prođe…“

Da li je za pisca detinjstvo nepresušan izvor? I sa kojim osećanjem se sećaš vlastitog?

Žmurke. Dok smo ih igrali, dok smo žmurili, u stvari, detinjstvo se skrivalo, ne mi. Tako to nekako vidim, izvrnuto. Zavlačilo se pod kožu, u kovrdže, u svako čulo. Jer kako drugačije objasniti čarobnu pojavu, kako objasniti tu suptilnu moć detinjstva da se pojavi niotkuda. Kad zagrizeš kajsiju ili kada osetiš miris bitumena. Tako da, svog odrastanja se sećam, ne tako što sednem i pokušavam da se setim, nego tako što ga zagrizem. Ili tako što ga namirišem. I onda se vrate osećanja, onda niknu prizori. Prizori koji imaju ukus, prizori koji imaju miris. Bude i ljudi. Dalekih, dragih. Valjda tako otpočinje svaka nostalgija.

Autor: Kosta Kosovac
Izvor: Politika

Autor: Stefan Tićmi

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Stefan Tićmi

Stefan Tićmi

Stefan Tićmi (Mitić) rođen je 19. januara 1992. godine u Leskovcu. Stefan je široj javnosti poznat kao osoba koja je prva prevela poeziju na znakovni jezik, prilagođenu gluvim i nagluvim osobama, zahvaljujući divnim ljudima iz Udruženja gluvih i nagluvih u Nišu. Stefan iza sebe ima knjigu „U’vatile me lutke“ (ARTE, 2015), a ispred sebe nekoliko neobljavljenih rukopisa. Stefan je diplomirao na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja u Nišu. Kažu najbolji difovac među pesnicima i najbolji pesnik među difovcima. Stefan je predsednik Omladinskog kluba „Ančiki – OKAN“, neprofitne organizacije u naselju Ančiki, u kojem je, zajedno sa svojim drugarima, od propale kućice napravio malu besplatnu biblioteku sa više od 5.000 knjiga, što ih je i dovelo do odeljka HEROJI NEDELJE kod Olivere Kovačević na RTS-u i nagrade za entuzijazam i veliki doprinos kulturi Fondacije „Tanja Petrović“. 

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844