Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Svi nosimo Kainov ožiljak

Svi nosimo Kainov ožiljak - slika 1
Berlin je bio poslednja diplomatska misija Andrića, iako je on bio već diplomata sa iskustvom, nestranačka ličnost, znalac nemačkog jezika i kulture, ispostavilo se, po sudu istoričara, da je imao ulogu „pogrešnog orijentira” za obaveštajne službe. Boravak Ive Andrića u Berlinu od 1939. do 1941. godine zaintrigirao je i pisce Vladimira Kecmanovića i Dejana Stojiljkovića, koji su o ovom Andrićevom berlinskom poslanstvu napisali roman „Kainov ožiljak”, u izdanju „Lagune”. Roman počinje prijemom Andrića kod Hitlera, da bi se nastavio mračnim scenama nacističkih uličnih paljenja knjiga. Na jednom takvom zgarištu Kecmanovićev i Stojiljkovićev Andrić pronalazi i knjigu izvesnog zabranjenog pesnika Štefana Krajskog, austrijskog naciste rođenog u Bosni. Ni slutio nije da će upoznati tog navodno, u Noći dugih noževa, ubijenog umetnika, i da će mu upravo on biti model za lik Karađoza, jer špijuni nikada ne umiru...

Šta vas je kao pisce podstaklo da ovu tragičnu situaciju našeg nobelovca pretočite u roman?

V. K.: Upravo snaga tragičkog potencijala koji pominjete. I pitanje kakve reperkusije je ta situacija mogla da ima na Andrićevo delo. Jer svoja najznačajnija dela Andrić je napisao, ili barem priveo kraju i objavio, godinama nakon što je njegova berlinska misija bila okončana.

D. S.: Andrić u Hitlerovom Berlinu na vrhuncu nacističkog ludila i pred sam rat, kao naš ambasador. Meni je to bilo dovoljno.

Da li ste, pripremajući se da napišete ovo delo, čitali obimnu studiju o Andrićevoj diplomatskoj misiji u Berlinu profesora Dušana Glišovića ili knjigu Miroslava Karaulca „Andrić u diplomatiji”?

V. K.: Za dokumente i njihovu umetničku transformaciju bio je zadužen Dejan. Ja sam sa zanimanjem i odobravanjem pratio njegov rad.

D. S.: Meni je najkorisnija bila knjiga profesora Glišovića, jer se radi o kapitalnom delu u kojem postoji obilje podataka o Andrićevim berlinskim danima, ali ne samo o tome. Tu su i svedočanstva o važnim ličnostima toga vremena, članci iz novina, naših i nemačkih, poverljivi dokumenti, diplomatske depeše, izveštaji obaveštajnih službi... Najzanimljiviji podatak mi je bio to što su naši poslali Andrića, pisca i humanistu, da sa Nemcima pregovara oko otkupa oružja za vojsku Kraljevine Jugoslavije. To mi je delovalo prilično bizarno.

Pukovnika Jugoslovenske vojske Vladimira Vauhnika, koji se bavio i špijunažom, pa i Geringa, „oživeli” ste upečatljivo. Kako ste se usaglasili oko izmaštanog Štefana Krajskog, da baš bude čudna mešavina orijentalnog i germanskog, i da baš neko takav bude fiktivni uzor za nastanak Karađoza?

V. K.: Naš zadatak bio je da istorijske ličnosti učinimo uverljivim. Krajskim i metapoetičkom pričom vezanom za Karađoza sam se bavio ja.

D. S.: Po mom skromnom mišljenju, berlinski Karađoz, Ditrih tj. Krajski, jeste najupečatljivija Vladina kreacija do sada. Ima on dosta zanimljivih likova u prethodnim romanima, u pričama, takođe, ali mi Krajski nekako „odskače”.

Andrić je bio tajanstvena ličnost, oličenje suzdržanosti i racionalnosti, a u vašem romanu stavljen je pred ispit nesvesnog i poroka. Da li ste naslutili da u piscu koji je opisao stradanje čovečnosti u svetu čuče, takođe, tamne strasti?

V. K.: Postoji škola mišljenja po kojoj je svaki literarni junak alterego svog tvorca, jedna od njegovih neostvarenih mogućnosti. Verujem da je takvo mišljenje u dobroj meri tačno... Budući da Andrićevo delo vrvi od ljudi sa mračnim strastima, nije neophodno kopati po pikanterijama iz njegove biografije da bi se došlo pretpostavke na koju ukazujete.

D. S.: Tamne strasti čuče u svakom od nas. Ni Andrić nije bio svetac. I bio je potpuno svestan toga i često o tome pisao, o nestalnosti ljudske prirode, o poreklu zla, o raznim devijacijama... Sigurno da tu ima dosta autobiografskog. Uostalom, ja sam za kreiranje nekih scena u romanu direktno bio inspirisan Andrićevom prozom. Recimo, scena na početku trećeg dela, košmarno snoviđenje, u stvari je nastala iz delova Andrićeve pripovetke „Iskušenje u ćeliji broj 38.” i nekih delova grafičkog romana „Sendmen” Nila Gejmena i Dejva Mekina. Priznajem, radi se o dosta čudnoj kombinaciji, ali je na kraju ispalo baš efektno.

Krajski je čovek koji je ubio bolji deo sebe, i nosi Kainov ožiljak greha, Jugoslavija je ubila deo sebe, i nosi Kainov ožiljak. Da li i Andrić nosi svoj Kainov ožiljak?

V. K.: Kainov ožiljak je prokletstvo koje nosi svaki čovek i sve što je čovek stvorio.

D. S.: To je teško pitanje. Imamo onu crnu prugu posred vezirovih grudi u romanu „Na Drini ćuprija”, možda je to njegova verzija Kainovog ožiljka?

Potpisivanje Trojnog pakta bilo je političko samoubistvo, pa i suprotna odluka nosila je istu odgovornost. Nemogući izbori i odluke nude nam se i danas?

V. K.: Da, to je prokletstvo malobrojnog naroda kom se kuća nalazi nasred puta, kako je to poetski formulisao Vasko Popa. Naroda koji se, razapet između dve stare, i jedne još nove religije, za tuđ račun bori protiv samog sebe. Kao Pavićevi Hazari...

D. S.: Prilike u Evropi su bile takve da se mi nismo mnogo pitali i da smo jednostavno bili suviše slaba država da bi se oteli uticaju velikih sila. Baš kao i danas, oni manipulišu nama. Istorija se ponavlja. Cela ta priča oko pakta i kasnije puča koji je organizovala britanska obaveštajna služba kako bi otvorila novi front na Balkanu i smanjila pritisak na samu Veliku Britaniju samo je još jedan dokaz koliko smo bili nesnalažljivi i neorganizovani. Andrić u jednom trenutku u romanu kaže kako nije mogao ni da sluti da će London i Berlin „razgovarati” bombarderima iznad njegove glave. Eto, i danas Moskva, Brisel i Vašington „pričaju” iznad naših glava i sve se to prelama preko naše grbače, a da nas niko ništa ne pita... To je sudbina malih država i malih naroda. Što naše političare, ni u to vreme, ni danas, nije sprečavalo da se busaju u nejake grudi i obećavaju narodu nemoguće.

Da li ćete imati još neke zajedničke projekte?

V. K.: Dejan i ja sada pišemo svako svoj roman. A sarađujemo na scenariju za film i seriju o Nemanjićima...

D. S.: Pored filma i serije o Nemanjićima, planiram i zbirku priča za proleće, gde će se naći i „Mrtve stvari”, pripovetka o Andriću zahvaljujući kojoj se rodila ideja za ovaj roman. Pored toga, mislim da do sajma knjiga 2015. završim i izdam nastavak romana „Duge noći i crne zastave” koji će se zvati „Olujni bedem”.

Autor: Marina Vulićević
Izvor: Politika

Autor: Dejan Stojiljković

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Dejan Stojiljković

Dejan Stojiljković

Dejan Stojiljković (Niš, 1976), prozni i dramski pisac, filmski i strip scenarista. Do sada je objavio romane Konstantinovo raskršće, Duge noći i crne zastave, Znamenje anđela, Kainov ožiljak (u četiri ruke, sa Vladimirom Kecmanovićem) i Olujni bedem, kao i prozne zbirke Leva strana druma, Low Life i Kišni psi. Zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem i Draganom Paunovićem autor je ilustrovane trilogije o Nemanjićima, koju čine knjige U ime oca, Dva orla i U ime sina. Autor je više dramskih tekstova i strip-scenarija. Jedan je od scenarista TV serije Senke nad Balkanom. Laureat je prestižne književne nagrade „Miloš Crnjanski“ (za roman Konstantinovo raskršće), kao i nagrade za dečju književnost „Dositejevo pero“ (za knjigu Nemanjići: Dva orla). Proza mu je prevođena na ruski, engleski, grčki, italijanski, slovački, makedonski, slovenački i francuski. Jedan je od najčitanijih savremenih srpskih pisaca. Član je književne grupe P-70, Srpskog književnog društva i Udruženja stripskih umetnika Srbije. Živi i radi u Nišu. Posetite sajt autora: www.dejanstojiljkovic.rs

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844