Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Vanja Bulić: U našoj istoriji pronalazim večne teme

Nizu književnih bestselera, „Simeonov pečat“, „Jovanovo zaveštanje“, „Teodorin prsten“, „Teslina pošiljka“, „Dušanova kletva“, „Dosije Bogorodica“, istaknuti srpski književnik i novinar, publicista Vanja Bulić pridružio je  još jedan novi roman, „Savin osvetnik“, koji je objavila beogradska Laguna.

Inspiraciju za ovu priču Vanja Bulić nalazi u sukobu opštih duhovnih vrednosti, koje ovde simbolizuje ikona Svetog Save ostavljena na mestu zločina, i stvarnosti, koja je i dalje opterećena kriminalnim i zločinačkim nasleđem ratnih zbivanja devedesetih godina prošlog veka. Na tragu ovog sukoba naziru se i motivi zločina, u kom su svi akteri istovremeno i izvršioci i žrtve.

Navikli  ste čitaoce da uoči leta u knjižarama osvane vaš novi roman. Da li se plašite opadanja kvaliteta zbog očigledne hiperprodukcije?

Rejting liste pokazujuju da je moja najnovija knjiga „Savin osvetnik“ jedan od letnjih hit romana. Ja pišem žanrovske romane, trilere u kojima se prepliću sadašnjost i prošlost. Tačnije: kad moj glavni junak reši neku tajnu iz prošlosti, rešiće i zagonetku, koju kreira savremeni život. Agata Kristi je pisala novi roman svakih šest meseci. Njene knjige su bile isključivo plod mašte, a ja u našoj istoriji obojenoj pravoslavljem nalazim večne teme i potvrdu da se istorija neprestano ponavlja i obija o glavu onome ko je ne prouči na pravi način. Dok skupljam materijal za novu knjigu pronađem i temu za narednu knjigu. Svoj najbolji roman „Oko otoka“, koji prati porodicu Golootočana u periodu od pedeset godina, pisao sam sedam godina, ostavlajo ga i vraćao mu se. I dok sam pisao „Oko otoka“, objavio sam dve zbirke priča i jedan roman.

Kako birate teme koje ćete pretvoriti u literaturu?

Dovoljno je da se prisetim šta se ne može naći u udžbenicima istorije. Radnja mog prvog romana sa glavnim junakom novinarom Novakom Ivanovićem, smeštena je u manastir Hilandar. Početna tačka romana je bio požar u manastiru. Skupljajući građu došao sam do neverovatnih podataka, koje ne može smisliti ni najmaštovitiji pisac. Kada sam saznao da naš manastir posedeuje krv Isusa Hrista i još neke predmete koji su njemu pripadali, rodila se priča: tajno društvo Opus dei i jezuiti, koji sebe nazivaju Papinim vojnicima, skupljaju sve što posedeuje DNK Isusa Hrista kako bi jednog dana, kada bude formirana svetska crkva, mogli da ga kloniraju. Potom izazovu požar kako bi tokom pometnje koja će tada nastati ukrali stvari koje su pripadale Isusu. Naravno, ovo je uprošćena priča.

Kako se Sveti Sava našao u naslovu vaše najnovije knjige?

Roman počinje ubistvom ministra odbrane u njegovom kabinetu. Ubica se s krova spustio do prozora i samostrelom ubio ministra. Ostavio je okrvavljenu ikonu Svetog Save. Sutradan u isto vreme, u svom dvorcu na Avali, ubijen je samostrelom jedan kaluđer. Ubica je opet ostavio malu okrvavljenu ikonu Svetog Save. Novak Ivanović istražuje šta povezuje ova dva ubistva. Istraživanje ga dovodi do ratnih godina. Čitalac tada upoznaje prijatelje koji su u rat otišli kao golje, a neki od njih se vratili kao bogataši, a većina i dalje ostali golje.

I gde je tu Sveti Sava?

Na ratištu svi su zadojeni svetosavljem, pričama o čojstvu i junaštvu. I dok jedni gotovo fanatično, sa ikonom Svetog Save u džepu, ulaze u borbu, oni najgrlatiji švercuju. Kasnije, bogatstvo stečeno u ratu uvećavaju, postaju biznismeni, ugledni građani, političari koji drže lekcije o pravoslavlju.

Na koricama knjige piše: „Ljubavna priča o prijateljstvu i izdaji, mržnji i osveti“. Ne nazirem gde se krije ljubavna priča?

Reč je o ljubavnom trouglu. Teško je odlučiti se šta je u emotivnom smislu jače – ljubav ili mržnja. A mržnja koja se izrodi iz ljubavi je oružje od koga nema spasa... Dva najbolja druga, zaljubljena u istu devojku, odlaze na ratište. Oni su članovi Streličarskog društva „Sveti Sava“ i koristili su i snajper samostrel, koji je inače u Srbiji zabranjeno oružje. U borbi sa mudžahedinima u Bosni, jedan od dvojice prijatelja teško je ranjen. Jedinica se povlači, a on ostaje u šumi zatrpan granjem. Posle rata vodi se kao „nestalo lice“, a njegov najbolji drug iskreno tuguje, bogati se i postaje ministar.

A gde je tu ljubavna priča?

Novak Ivanović, ometan od strane policije i vojne obaveštajne službe, razotkriva jednu čudnu ljubavnu priču, tačnije – ljubavni trougao. Kada reši tajnu ljubavnog trougla, rešiće i ko je ubica.

Zašto policija i vojna obaveštajna služba ometaju novinara?

Ubistvo ministra se događa u vreme protesta učesnika ratova devedesetih godina, a među njima su i ministrovi saborci. Kako to već biva kod nas, ministra prate i brojne afere – trgovina oružjem, trgovina ugledom, saradnja sa građevinskom mafijom... To je povod da roman uroni u sadašnjost bremenitu korumpiranim političarima, vladavinom tabloida, mafijaškim obračunima... Policija, pa i vojno obaveštajna služba, žele da se slučaj što pre završi, da se pronađe ubica, ali da se pritom prikrije motiv i eventualni nalagodavci ubistva. To se najlakše rešava tako što ubica biva ubijen, jer se opirao hapšenju. Ali, to je suviše jednostavno i uvek sumnjivo rešenje.

Ko je tajanstveni kaluđer, koji je ubijen na isti način kao ministar?

Reč je o jeromonahu Arkadiju, do rata igumanu u jednom malom šumadijskom manastiru. Arkadije potiče iz porodice Srba iz Bosne, koji su monstruozno ubijani u Drugom svetskom ratu. On odrasta uz strašne priče o tom vremenu zla. Posle studija bogoslovije, Arkadije se zamonašio. U ratu devedesetih godina, kada dobija nadimak Vladika, nije bio sa kalašnjikovom u ruci, već sa krstom u ruci... Krajem devedesetih godina gubi mu se trag. Jednog dana u tabloidima osvane snimak dvorca koji je sagradio na obroncima Avale.

Da li pripremate novi roman ili sledi pauza?

Sa izdavačkom kuća Laguna imam dogovor da svake godine predam novi rukopis. Prikupio sam neophodnu građu, a čim se granice otvore idem na Kosovo u manastir Zočište, posvećen svecima Kozmi i Damjanu. U manastiru se nalaze njihove mošte. Manastir je bio uništen tokom bombardovanja Srbije, sravnjen do temelja. Nedavno je obnovljen i ponovo u njega, po blagoslov i izlečenje, dolaze ravnopravno i Srbi i Albanci! Divan okrvir za priču.

Proglasili su vas srpskim Den Braunom? Prednost ili opterećenje?

Ni jedno ni drugo. Moji romani samo pripadaju istom žanru kojim se služi Den Braun, a sve ostalo je potpuno različito. Ja se ne poigravam istorijom, posebno delom koji je vezan sa religijom. Naša istorija je toliko bogata da nadmašuje maštu i jednog Den Brauna.

Kako se borite sa koronom?

Imam Zlatibor kad već ne mogu da odem na moj Durmitor. Roman „Savin osvetnik“ sam završio u prvom talasu korone. Šetam po šumi, pa se vratim kompjuteru. Korona je učinila da će se mnoge stvari u svetu drastično promeniti. Tu mislim i na literaturu. Iz muke se stvaraju najveća dela. A korona je muka kakvu svet ne pamti, jer u doba najvećeg tehnološkog prosperiteta, najumniji ljudi ne pronalaze lek protiv ove pošasti.

Ove godine nemate klasičan odmor...

Moj klasičan odmor je podrazumevao u avgustu desetak dana u Risnu. Ako bude trebalo pomeriću na septembar. Iskreno, nedostaje mi Crna Gora u svakom pogledu, i geografski i posebno duh mojih sunarodnika. A taj duh je autentičan samo na izvoru. Kad već ne mogu da odem, čitam svoju knjigu „Dosije Boigorodica“ čija je radnja smeštena u Cetinje, Ostrog, Podgoricu, Budvu, Boku, Porte Montenegro... Na književnim večerima su mi ljudi govorili kako su lepote Crne Gore spoznali i čitajući moju knjigu. U manastiru Svetog Petra Cetinjskog su mi pričali kako je došao čovek sa mojom knjigom u ruci i tražio da mu pokažu mesto gde je mafijaš u pokušaju da ukrade desnu ruku Svetog Jovana, ubio monaha, čuvara kovčega. Nepoznati čitalac je moju maštu pretvorio u stvarnost.

Autor: Mila Milosavljević
Izvor: Dan

Autor: Vanja Bulić

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Vanja Bulić

Vanja Bulić

Vanja Bulić (1947) čitav radni vek je proveo kao novinar u pisanim i elektronskim medijima. Za televiziju je uradio više od četiri hiljade emisija različitih žanrova, a pisao je za gotovo sve prestižne listove nekadašnje Jugoslavije. Bio je glavni urednik časopisa ITD, Zum, Praktična žena, pomoćnik glavnog urednika časopisa Duga, glavni urednik satelitskog programa TV BK, urednik zabavnog programa TV BK i TV Happy. Dobitnik je više novinarskih nagrada za pisano novinarstvo i gotovo svih priznanja koja se dodeljuju za posao voditelja na televiziji. Radio je dokumentarne filmove (Državni radnik, Crveni barjak Filipa Filipovića), scenarista je četiri TV serije (Jugovići – RTS, Javlja mi se iz dubine duše – TV Košava, Drugo stanje – BK TV i Kafana na Balkanu – Telekom). Koscenarista je dugometražnog filma Lepa sela lepo gore i scenarista filmova Drugo stanje i Pokidan. Napisao je zbirke priča Kako sam gajio blizance (1995), Sto bisera (2009), Istorija u krevetu (2012), Muškarac u izvesnim godinama (2014), Zašto bog nema auto (2016) i Rupe u glavi (2020), i romane Tunel – lepa sela lepo gore (1996), Ratna sreća (1999), Zadah belog (2000), Vrele usne (2001), Parada strasti (2003), Drugo stanje (2006), Oko otoka (2009), Šole (2010), Simeonov pečat (2012), Jovanovo zaveštanje (2013), Dosije Bogorodica (2014), Devedesete (2015 – knjiga u kojoj se nalaze četiri romana objavljena devedesetih godina prošlog veka), Teslina pošiljka (2015), Šmekeri (2016), Šmekerke (2017), Viza za nebo (2017), Dušanova kletva (2018), Teodorin prsten (2019), Savin osvetnik (2020), Tata u drugom stanju (2021), Milutinov greh (2023). Priredio je dnevnik iz Haga Veselina Šljivančanina Branio sam istinu (2012), a napisao je i romansirane biografije glumaca Petra Božovića, Miše Janketića, Marka Nikolića, Lazara Ristovskog, Jelisavete Seke Sablić i pevača Ace Lukasa. Napisao je pet pozorišnih komada: Državni radnik, Rijaliti obračun, Jače smo od sudbine, Braća po Hagu i Bitanga u boji. Među nagradama dobijenim za spisateljski rad izdvajaju se Zlatni beočug za trajni doprinos kulturi Beograda, nagrada „Radoje Domanović“ za najbolju knjigu satiričnih priča, kao i tri godišnja priznanja Redakcije za kulturu RTS Zlatni hit liber za najtraženije knjige u knjižarama i bibliotekama Srbije 2012, 2013. i 2015. godine. Otac je trojice sinova, imao je rok sastav, strastveni je igrač preferansa i još uvek igra odbojku. Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije.

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844