Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Vladan Matijević: A privatne sfere u 21. veku nema

Prerušavanje je uvek bilo jedna od metoda manipulacije, a sada je poprimilo neslućene razmere. Njena suština je da manipulator lažnim predstavljanjem, i sebe i sveta u kojem živimo, što bolje zamaskira svoj cilj.
Vladan Matijević: A privatne sfere u 21. veku nema - slika 1
Matijevićeva „Sloboda govora“ ispituje mehanizme kojima medijska stvarnost deformiše i nagriza dosadašnje predstave o slobodi ličnosti. Počinjući prikazivanjem događaja onako kako se oni vide iz niza novinskih članaka, Matijević potom zaseca duboko ispod vidljive površine.

Vladan Matijević (1962, Čačak) dobio je Ninovu nagradu 2003. za roman „Pisac izdaleka“, a za „Vrlo malo svetlosti“ iz 2010. nagrade „Meša Selimović“, „Borisav Stanković“ i „Isidora Sekulić“. Nagrađivan je i kao pripovedač (Andrićeva nagrada, „Stevan Sremac“ i „Danko Popović“) i esejista („Kočićevo pero“ i „Kočićeva knjiga“). Dobitnik je Nagrade „Ramonda serbika“ 2019. za celokupno književno delo i značajan doprinos književnosti i kulturi. Prevođen je na engleski, francuski, nemački, španski, italijanski i makedonski jezik.

U romanu „Sloboda govora“ preispitujete mogućnost pojedinca da u javnoj sferi bude etičan. Glavni junak je po pozivu novinar. Po kojim kriterijumima ste vi kao pisac, postavljali sebi granice u „slobodi govora“ kad ste koristili motive iz stvarnosti?

Bilo bi lepo kada bih rekao da je granica bila nebo, ali ne bi bilo tačno. Granicu je određivalo mnogo faktora, pa i želja da roman bude univerzalan, interesantan čitaocu i koji je daleko, i prostorno i vremenski. Pretpostavljam da pitate i da li je i koliko bila prisutna autocenzura dok sam pisao o stanju u našem društvu. Ne umem da odgovorim a da ne pomenem Kiša. Inače sam ove reči koristio pre pet-šest godina u svojoj besedi u Aranđelovcu. Kiš kaže da je autocenzura nevidljiva, daleko od očiju javnosti, potisnuta u najskrivenije predele duha, i da ona svoj posao obavlja efikasnije od svake cenzure. Mada se obe služe istim sredstvima, autocenzura prikriva postojanje prisile. Borba sa cenzurom je javna i opasna, stoga herojska, dok je borba sa autocenzurom anonimna, usamljenička i bez svedoka, stoga u subjektu izaziva osećanje poniženja. Zbog toga, čak i da sam u nekim trenucima podlegao pritisku autocenzure, to nisam spreman da priznam ni sebi ni drugima. U mom romanu, glavni junak često prikriva autocenzuru nemuštom borbom za prava novinara i slobodu govora. Ja svakako to ne radim, jer sam čitao o pogubnosti autocenzure, između ostalih i Danila Kiša, koji je u svom tekstu rekao da dugotrajno delovanje autocenzure dovodi neminovno do stvaralačkih i ljudskih katastrofa, ne manjih od onih koje nanosi cenzura.

Instrumenti prisile kod Kafke (bezlični) ili kod Kiša (ideološki zaneseni) mogu čak i da imponuju. U Vašem romanu, oni se stalno prerušavaju i kao da se trude da se pokažu inferiornim u odnosu na glavnog junaka. Da li je prerušavanje novi metod manipulacije?

I Kafka i Kiš se bave totalitarnim društvom, društvom u kome nema slobode ni mišljenja ni govora, u kome je svaki građanin kriv, čak i kada njegova krivica nije dokazana ili je pak nevidljiva. U takvom društvu građanin je uvek sumnjiv i na nekom nivou obavezno sledi isleđivanje njegove krivice. I Kafka i Kiš su kroz opise istražnih radnji majstorski prikazali pravo lice totalitarizma koje se često skriva iza birokratskih paravana. A predstaviti ispitivača kao osobu koju je teško identifikovati, dobro je za stvaranje slike današnjeg društva. Prerušavanje je uvek bilo jedna od metoda manipulacije, a sada je poprimilo neslućene razmere. Njena suština je da manipulator lažnim predstavljanjem, i sebe i sveta u kojem živimo, što bolje zamaskira svoj cilj. I evo, došli smo do toga da su svuda oko nas ljudi sa maskama, da je nošenje maski na javnom mestu postalo zakonom obavezno i za ispitivača i za ispitivanog. Osnovno je da dok nosimo maske ne zaboravimo ko smo u stvari. Ali žrtvino preuzimanje uloge zločinca nije tema ovog romana, mada, dobro ste to primetili jeste gluma inferiornosti od strane silnika.
Vladan Matijević: A privatne sfere u 21. veku nema - slika 2
Vaš junak se suočava i sa sopstvenim slabostima (ljubomora, strah, konformizam, hedonizam), ali gde zapravo leži njegova tragička krivica?

Moglo bi se uslovno reći da Vladimir Filipović nosi Kainov znak i da je njegov pad bio neminovnost. Izneveravanje mladalačkih ideala i snova, prijatelja i žene, zatim konformističko prilagođavanje, iznalaženje opravdanja za svoje postupke i slabosti, kolaboracija sa nepravdom, kao i mnogi drugi životni propusti uvode ga u sferu ozbiljne krivice. On krivice nije svestan i ne sluti do čega će ga njegovo ponašanje dovesti. Ipak, i pored svih tih grehova on je u biti nevin, ali je paradoksalno, i pored nevinosti kriv. Onome ko ne pročita roman ova tvrdnja ostaće skroz sumanuta.

Na koricama knjige je apostrofirano poglavlje Prijatelji kao slika našeg propadanja. Meni se ipak čini da je poglavlje Saslušanje posebno dramatično jer dovodi u pitanje mogućnost pojedinca da makar u privatnoj sferi zadrži svest o tome šta je dobru, ispravno, istinito. Ima li nade za Vladimira Filipovića?

U romanu nema. Onaj ko je zadržao svest o tome šta je dobro, ispravno, istinito u prvoj rečenici romana je mrtav. A privatne sfere u 21. veku nema. Internet, kamere na svakom koraku i druga tehnološka dostignuća, kao i čovekova želja da se pokaže i predstavi, ubili su svaku privatnost.

Šta je Čomski? Da li je potpuno mrtav i ko je odgovoran?

Saša Čomski je tragični junak. Individualac koji je u sukobu sa nametnutim poretkom i koji beskompromisno traga za istinom. On demonstrira da se i danas može biti profesionalac, da se, kako bi vi u prvom pitanju rekli, u javnoj sferi može biti etičan. Zbog svega toga on i strada. U romanu je Saša definitivno mrtav, a za to su krivi mnogi. Ali u stvarnosti, začudo ću ovde biti optimističan, Saša Čomski nije u potpunosti mrtav, već neprestano preti da će ozdraviti i ojačati.

Razgovarala: Mirjana Mitrović
Izvor: skd.rs

Autor: Vladan Matijević

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Vladan Matijević

Vladan Matijević

Vladan Matijević (1962, Čačak) objavio je knjige: Ne remeteći rasulo (pesme, 1991), Van kontrole (roman, 1995, nova verzija 2021), R. C. Neminovno (roman, 1997, nova verzija 2017), Samosvođenje (pesme, 1999), Prilično mrtvi (priče, 2000, Andrićeva nagrada), Pisac izdaleka (roman, 2003, Ninova nagrada), Časovi radosti (roman, 2006), Vrlo malo svetlosti (roman, 2010, nagrade: „Meša Selimović“, „Borisav Stanković“ i „Isidora Sekulić“), Memoari, amnezije (eseji, 2012, nagrade: „Kočićevo pero“ i „Kočićeva knjiga“), Pristaništa (priče, 2014, nagrade: „Stevan Sremac“ i „Danko Popović“), Susret pod neobičnim okolnostima (roman, 2016), Sloboda govora (roman, 2020) i Pakrac (roman, 2023, nagrada „Beogradski pobednik“). Dobitnik je Nagrade „Ramonda serbika“ 2019. za celokupno književno delo i značajan doprinos književnosti i kulturi. Dobitnik je i nagrade „Zlatni krst kneza Lazara“ 2023. godine za celokupno književno delo. Gradsko pozorište u Čačku je 2023. godine premijerno izvelo predstavu „Sloboda govora“ po njegovom istoimenom romanu. Prevođen je na engleski, francuski, nemački, španski, italijanski i makedonski jezik.

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844