5 knjiga koje je Tupak Šakur voleo – da li ste ih čitali?


Tupak je ovu knjigu pročitao dok je bio u zatvoru, i toliko je bio oduševljen da je sebi nadenuo još jedno scensko ime – Makijaveli, upravo po čuvenom italijanskom filozofu. Nikolo Makijaveli je postao sinonim za beskrupuloznu politiku dominacije i kroz „Vladaoca“ zastupao ideju da cilj opravdava sredstvo. Knjiga se smatra temeljom moderne političke filozofije i štivo koje bi svako trebalo da pročita. Tako da, ukoliko želite dublje da protumačite Tupakove stavove – nabavite ovu knjigu kod nas.

Orvelova „1984“ nije samo distopijski roman već brutalno precizan prikaz sveta u kojem je sloboda samo puka iluzija. Sistem u kojem se sve kontroliše – reči, misli, osećanja i sećanja – deluje kao fikcija, ali je zastrašujuće prepoznatljiv. Nije slučajno što je Tupak posegnuo za ovom knjigom, jer je prepoznao u njoj mehanizme kontrole i moći protiv kojih se i sam borio. Ovo je Orvelov najmračniji roman koji će vam uprkos strahu otvoriti oči. Da li imate hrabrosti da mu se prepustite? Tupak je imao.

Opšte je poznato da je Tupak bio glas svoje zajednice, kao i da se neumorno borio protiv nepravdi kroz koje prolaze crnci. Harper Li na svoj, duhovit i autentičan način, u svom remek-delu takođe kritikuje rasne i klasne predrasude u američkom društvu. Glavni junak Atikus Finč, advokat koji brani crnca optuženog za silovanje belkinje, suočava se sa nerazumevanjem okoline. Dok pokušava da se bori za ono što je ispravno, Atikus prevazilazi granice običnog fiktivnog lika – postaje stvaran, realan i glasan, a njegov glas i dalje odjekuje.
„Sidarta“ – Herman Hese
Nimalo ne iznenađuje što je baš Heseova iskrena i poetska kritika savremenog društva i borba protiv svakog oblika totalitarizma privukla Tupakovu pažnju. Sidarta, sin bramana, zbog nezadovoljstva duhovnom ispunjenošću tradiciolne vere, odlučuje da krene u potragu za sobom i konačnim prosvetljenjem. Hese svoje likove gradi autentično, kroz njih promišlja svet i prenosi životne poruke u koje veruje. Zanimljivo je koliko, iako su stvarali u različito vreme i na drugačiji način, i Hese i Tupak imaju isti kreativni nagon – borbu za slobodu duha. Možda je slučajno, a možda i nije.
„Sto godina samoće“ – Gabrijel Garsija Markes
Remek-delo latinoameričke književnosti nobelovca Gabrijela Garsije Markesa donosi priču o porodici Buendija, čija je istorija kroz generacije osuđena na ponavljanje. Likovi pokušavaju da pobegnu od sopstvene sudbine gde je usamljenost, baš kao i prezime, nasledna. Osim što je porodična saga, ova knjiga je i alegorija o prolaznosti i besmislu pokušaja bega od sopstvenog nasleđa. Jasno je do sada da Tupak ima istančan književni ukus, tako da ni sa ovim romanom nećete pogrešiti.
Tupak Šakur nije bio samo muzičar – bio je radoznao, promišljao je svet oko sebe i kroz knjige tražio odgovore o društvu, pravdi, moći i slobodi. Srećom, imamo tu priliku da zavirimo u naslove koji su oblikovali njegov pogled na svet, bolje razumemo poruke koje je pokušao da nam prenese, kao i da promenimo perspektivu i pogled na svet. A to je svakome od nas preko potrebno – promene, odnosno „Changes“.
A za više informacija o slavnom reperu pročitajte knjigu „Tupak Šakur: Autorizovana biografija“.
Autor: Sofija Vujošević
Izvor: Goodreads






















