Sudbina romana „Doktor Živago“ i njegovog tvorca

Koristila se svaka prilika da se druga strana okrivi i ponizi, a svaki prebeg naučnika, sportista, umetnika iz Sovjetskog Saveza Zapad je podsticao i doživljavao kao svoj trijumf. U doba velike špijunske afere i suđenja oko nuklearnog naoružanja 1957. godine, kada je otkriveno da su Sovjeti imali špijune infiltrirane direktno u američke naučne timove, CIA je tražila priliku da uzvrati udarac. Tu priliku je prepoznala u knjizi „Doktor Živago“ koja je te godine prebegla iz Sovjetskog Saveza.
Odluka 1956.
Rukopis je predat izdavačkoj kući Novi svet. Iako je bilo nagoveštaja da bi knjiga, i pored smelih kritika sovjetske vlasti, mogla biti štampana, to se ipak nije dogodilo. Izdavačka kuća 1956. godine odbija štampanje iz ideoloških razloga.
On, Boris Pasternak, koji nikada, bez obzira na nedaće koje su ga snalazile, nije hteo da napusti svoju Rusiju, shvata da ukoliko želi da knjiga ugleda svetlo dana, mora da nađe izdavača van Sovjetskog Saveza.
Pravi Doktor Živago
Pasternak je dočekao revoluciju sa oduševljenjem, nadajući se boljem životu običnog naroda. Bio je među umetnicima koji su podržavali revoluciju, ali bez ostrašćenosti. Zbog takvog stava ubrzo je počeo da trpi kritike vlasti. Kao velikog pristalicu Majakovskog, strašno ga je pogodila njegova smrt, o čemu će i pisati u romanu. Iako pod stalnom prismotrom režima, Pasternak je uživao i zaštitu Staljina. Smatra se da mu je tu zaštitu pružilo pismo podrške i iskrenog saučešća koje je uputio Staljinu nakon samoubistva njegove žene.
Ocenjen kao nedovoljno poslušan režimu, Pasternak je, zahvaljujući Staljinovoj zaštiti, umesto u logor odveden u književnu koloniju Peredelkino. Nakon godinu dana boravka u Peredelkinu Pasternak počinje da piše svoj prvi i jedini roman „Doktor Živago“ ‒ roman o ljubavi, ljubavi prema ženi i prema Rusiji; roman o istini o režimu koji je u njoj vladao.
Tokom Drugog svetskog rata Pasternak je prekinuo rad na romanu, deaktivirao bombe u Moskvi i čitao svoju poeziju vojnicima na frontu. Nakon njegovog završetka ponovo se vraća u Peredelkino i nastavlja pisanje. U to vreme dolazi do sudbonosnog susreta sa Olgom Ivinskajom, ženom koja će postati Pasternakova velika ljubav i inspiracija, žena koja će svojom istrajnom ljubavlju i žrtvom udahnuti novi život u književni lik Lare. U trenutku susreta Boris Pasternak ima 56 a Olga 34 godine.
Pišući roman, Pasternak se sve više izlagao opasnostima. Kroz lik Jurija Živaga izražavao je svoja politička uverenja. Pretnje postaju sve ličnije. Vodeći časopisi su odbijali objavljivanje njegovih pesama, a 1948. Državna izdavačka komisija je uništila 25.000 primeraka njegovih pesama. Bilo je nepoželjno njegovo pojavljivanje u javnosti. Međutim, nasuprot svim opasnostima, on je držao književne večeri i kroz svoju poeziju iznosio kritiku sovjetske vlasti.
Odmazda vlasti za takvo ponašanje bila je surova. Godine 1949. uhapsili su njegovu veliku ljubav Olgu Ivinskaju. U zloglasnom zatvoru Lubjanka, izložena raznim pritiscima, u šestom mesecu trudnoće doživela je pobačaj. Nakon toga je osuđena na četiri godine teškog rada. Njeno hapšenje ‒ tortura kojoj je bila izložena ‒ trebalo je da slomi Pasternaka. Međutim, uprkos svemu, on nastavlja da piše. Staljinova smrt 1953. nagoveštava tračak nade za Pasternaka. Olga je puštena iz zatvora, vraća se Pasternaku, prekucava njegove rukopise i nosi ih izdavačima. Roman „Doktor Živago" je završen 1954. godine, ali knjigu niko ne želi da objavi.
Priredila: Blaženka Bijelić
Izvor: „BBC: Pravi Doktor Živago“ / RTS



















