Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Beskrajna prepirka Kaina s Bogom

Saramago, koji je celoga života bio ubeđeni levičar, ateista, humanista i ubeđen da je religija jedan od glavnih uzroka nasilja u ljudskoj istoriji, a da je ljubav ona sila koja pokreće čoveka i čovečanstvo napred, već se u svom delu "Jevanđenje po Isusu Hristu" (objavila Laguna), koje neki kritičari stavljaju na sam vrh njegovog literarnog opusa, upustio u "polemiku" s Bogom.

U poznim godinama se u romanu "Smrt i njeni hirovi", podsmehnuo smrti, dok je u "Kainu" nastavio da se, preko svog glavnog junaka, bratoubice, "prepire" s Bogom da bi zaključio da toj prepirci nema kraja. Možda ju je i nastavio, ako mu se posle smrti pružila prilika da ga sretne. Uzimajući Bibliju od prvog poglavlja Postanja pa do priče o Potopu i Nojevoj barci, pisac je njen sadržaj svojski istumbao, dao je Kainu moć da putuje kroz vreme, to jest boravi u različitim "sadašnjostima" i opisao je samo one događaje u kojima Bog ispoljava osobine koje ljudi smatraju negativnim: bes, osvetoljubivost, nemilosrdnost, bezobzirnost, egoizam, mušičavost...

U takvom obliku prepričanoj "Knjizi besmislica" (Saramagov naziv za Bibliju) Kainovi doživljaji imaju sve osobine pikarskih romana, a to znači kombinaciju borbi, ratova, seksa, katastrofa, ubistava, pogubljenja, nepravednog kažnjavanja.

Čitalac će se tako u jednom času obresti u Raju gde će Adamovo prvo obraćanje Evi glasiti: "Haj'mo u krevet", a potom počinju da se ređaju događaji u kojima je Bog prevrtljivac i negativac. Glavni junak Kain ubija rođenog brata Avelja, čiju je žrtvu Bog primio, dok Kainovu nije, ali mu je poštedeo život posle takvog zločina i osudio ga na večito lutanje.

Pisac u liku Kaina slika čoveka, koji zna da ubije, ali oseća sažaljenje prema nevinim žrtvama, na primer ženama i deci Sodome i Gomore, gde je Bog otkrio mnogo više muškaraca koji vole samo muškarce nego što bi se to njemu dopalo pa je te gradove spalio.

Dok Bog bez trunke griže savesti pušta Satanu da muči na najgore načine predobrog Jova samo da bi kušao nepokolebljivu odanost sebi kod tog vernika, Kainu, koji se našao kraj Jova kao čuvar njegovih stada, krivo je što je Božije samoljublje uništilo jednu poštenu i prosperitetnu porodicu.

Kain je prisutan i kada Avram priprema da prinese Bogu na žrtvu svog sina Isaka i potpuno je zgrožen Božijim zahtevom da čovek zakolje sopstveno dete kao ovcu samo da bi zadovoljio njegovu sujetu. On prisustvuje i rušenju Vavilonske kule koju je Bog osudio na propast ljut na ljudski rod što je krenuo da dosegne njegovo nebesko stanište. Kain stiže i do Sinajske gore, gde narod čeka na Mojsija da se vrati sa Božijim zakonima i za to vreme pravi Zlatno tele da bi imao kome da se klanja. U Saramagovoj verziji Biblije imamo ljubavnu priču između Kaina i Lilit, mitske junakinje koja postoji samo u apokrifnim verzijama Svetog pisma, a ovde je promiskuitetna vladarka i čak rađa Kainu sina Enoha, ali on nastavlja lutanja, teran Božijom kaznom, iako bi najradije ostao kraj sina i žene koju voli.

Tako dospeva na kraju na barku koju Noje gradi po nalogu Boga,rešenog da potopom zbriše sa Zemlje ceo ljudski rod, iako ga je sam stvorio.

Tokom Potopa Kain, koji se na Nojevoj barci našao po nalogu Boga, leže sa Nojevim snajama i tako jedan bratoubica postaje predak svih nas.

Dok ide iz avanture u avanturu, Kainu se Bog sve manje sviđa i zato njih dvojica upadaju u beskrajne polemike koje zvuče komično, a zapravo nose suštinske poruke. Dok pred Kainovim očima nestaje Vavilonska kula u pustinjskom pesku, on zaključuje da je "povest čovečanstva, povest njegovog nesporazuma s gospodom, niti on razume nas niti mi razumemo njega".

Autor: Vera Kondev
Izvor: Nedeljnik

Autor: Žoze Saramago

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Žoze Saramago

Žoze Saramago

Žoze Saramago (1922, Azinjaga – 2010, Kanarska ostrva), portugalski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998. godine, rodio se u siromašnoj seljačkoj porodici bezemljaša, mukotrpno se školovao i završio mašinbravarski zanat u srednjotehničkoj školi u Lisabonu, gde se njegova porodica preselila kad je Saramagu bilo dve godine. U toj školi je, „za divno čudo, u nastavnom planu u to vreme, iako orijentisanom na tehničke nauke, bio pored francuskog i predmet portugalski jezik i književnost. Pošto kod kuće nisam imao knjiga (sopstvene knjige, koje sam sâm kupio, od para koje sam pozajmio od prijatelja, stekao sam tek u svojoj 19. godini), udžbenik portugalskog jezika, sa svojim antologijskim karakterom, otvorio mi je vrata književnog stvaralaštva“ (Autobiografija). Radio je kao automehaničar, referent u Zavodu za socijalno osiguranje, novinar, prevodilac, književni kritičar, kolumnista i urednik u više portugalskih dnevnih listova. Kao zamenik direktora jutarnjeg dnevnika „Diário de Nóticias“ smenjen je posle vojnog puča 1975. i otad se potpuno posvetio književnosti.  Posle napada i cenzure portugalskih konzervativnih vlasti na njegov roman Jevanđelje po Isusu Hristu 1991. godine, koje su sprečile njegovu kandidaturu za Evropsku književnu nagradu, preselio se na španska Kanarska ostrva, gde je umro 2010. godine od posledica upale pluća. Svoj prvi roman Zemlja greha objavio je 1947. Posle toga, do 1966, nije prisutan na portugalskoj književnoj sceni. Od 1955. do 1981. bavio se novinarstvom i prevođenjem (Per Lagerkvist, Žan Kasu, Mopasan, Andre Bonar, Tolstoj, Bodler, Anri Fosijon, Žak Romen, Hegel, Rejmond Bajer i dr.). Kao urednik u jednoj lisabonskoj izdavačkoj kući, upoznao je i sprijateljio se sa najznačajnijim savremenim portugalskim piscima toga doba, pa je objavljivanje zbirke Moguće pesme 1966. označilo njegov povratak u književnost. Otad slede brojne njegove zbirke pesama, romani, zbirke priča, kritike i politički tekstovi koje je objavljivao kod najznačajnijih izdavača i u poznatim portugalskim književnim i dnevnim novinama: Verovatno radost (pesme, 1970), Priče s ovog i s onog sveta (1971), Putnička torba (priče, 1973), Godina 1993 (poema, 1973), Beleške (politički članci, 1974), Gledišta iznesena u DL (političke polemike protiv diktature, 1974), Kvaziobjekat (zbirka priča, 1978), Putovanje kroz Portugaliju (putopis, 1981) i romani Priručnik slikarstva i kaligrafije (1977), Samonikli (1980), Sedam Sunaca i Sedam Luna (1982), Godina smrti Rikarda Reiša (1984), Kameni splav (1986), Povest o opsadi Lisabona (1989), Jevanđelje po Isusu Hristu (1991), Esej o slepilu (1995), Sva imena (1997), Pećina (2001), Udvojeni čovek (2003), Esej o vidovitosti (2004), Smrt i njeni hirovi (2005) i Kain (2009). Napisao je i drame Noć (1979), Šta da radim sa ovom knjigom? (1980), Drugi život Franje Asiškog (1987) i In Nomine Dei (1991).  Pristupio je Portugalskoj komunističkoj partiji 1969. ali je sebe smatrao pesimistom i ateistom. Saramagov anarhokomunizam i oštra kritika monarhizma i katolicizma, kao i njegov politički angažman, kritika Evropske Unije i Međunarodnog monetarnog fonda podstakli su neke kritičare da ga uporede sa Orvelom: „Orvelova odbojnost prema Britanskoj imperiji istovetna je sa Saramagovim krstaškim ratom protiv imperije u vidu globalizma.“  Pre dodeljivanja Nobelove nagrade 1998, dobio je 1995. Kamoišovu nagradu,  najprestižniju nagradu za pisce portugalskog književnog izraza.  

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844