„Bunt dece socijalizma“ – nova knjiga Dušana Vesića o ex-Yu novom valu
Cijenjeni beogradski rock novinar i publicista Dušan Vesić objavio je novu knjigu, koja bi, sudeći po konstantnoj privlačnosti svih projekata vezanih za zlatno razdoblje ex-Yu rocka, trebala biti novi hit u muzičkoj književnoj publicistici.
Činjenica da je Dušan Vesić u osamdesetima bio jedan od najvažnijih rock-novinara u Jugoslaviji današnjoj bi generacija malo značila da se autor u zadnjem desetljeću nije energično latio pera i u svom prepoznatljivom opuštenom maniru počeo uranjati u neke od najznačajnijih epizoda domaćeg rocka.
Poslije romansijerske biografije Bijelog dugmeta „Šta bi dao da si na mom mjestu“, (Laguna 2014.) koja je privukla veliku pažnju u cijeloj regiji, te vrlo emotivne i potresne priče „Magi: Kao da je bila nekad“ o famoznoj Margiti Stefanović (Laguna 2018.), Vesić će s najnovijom knjigom opet uzburkati nostalgične uspomene onih koji su stvarali i svjedočili novom valu, po mnogima najoriginalnijem razdoblju Yu-rocka, a istovremeno u njegovo naslijeđe uvući i milenijalce.
Knjiga naslovljena „Bunt dece socijalizma“ tretira punk grupe prve generacije, kao početak i kasnije ravnopravni sastavni dio novovalne scene.
O tom razdoblju autor piše: „Jugoslovenska rock scena bila je u to vreme nedovoljno razvijena i odvajanje bendove po malim žanrovskim razlikama unutar iste scene moglo je biti kontraproduktivno. U svemu ostalom, prvi bendovi punka i novog talasa nimalo se ne razlikuju. Imali su iste korene, delovali su na istom prostoru, delili iste bine, svirali pred istom publikom, imali iste izdavače, suočavali se sa istim problemima. Najzad, neki od bendova pripadali su u isto vreme i punku i novom talasu. Tek će druga generacija punk bendova formirati svoju zasebnu scenu i uspešno je održavati godinama, bez jačeg uticaja na sveukupnost jugoslovenske muzike. Druga generacija novotalasnih bendova nije imala svoju scenu i razvijala se u odnosu na mainstream.“
Svoju priču Vesić otvara kratkom analizom političkih i društvenih prilika u Jugoslaviji u drugoj polovini sedamdesetih godina te rock muzike u tadašnjoj zemlji do pojave punka i novog vala, a posebno izdvaja grupu Buldožer, koju smatra najvećim uzorom prvoj generaciji punk i new wave bendova.
Uz brojne osobne stavove, Dušan Vesić naglašava nastojanje da knjiga, ipak, ne liči na nekakvu ličnu fikciju: „Želeo sam da čitalac dobije jasne slike o likovima i delu. I odnosima među ljudima. Mnogo je više u odnosima među ljudima nego u detaljima, pogotovo je malo toga u spiskovima, čak i kad su potpuni. Možda će se u svemu tome nekome učiniti da neko nedostaje. Nužno je zato da kažem da ova knjiga nije enciklopedija – kome je potrebna enciklopedija neka se (s pravom!) obrati Petru Janjatoviću – jer ja ne umem da pravim enciklopedije. Kod mene nikad nema dovoljno prostora i zato je u prvom planu ono što ja mislim da je važno. Meni je često važno ono što većini drugih hroničara i kritičara nije, i često ne marim za ono u šta se drugi zaklinju. Moji junaci nisu zamrznuti u vremenu.“
U šest poglavlja i završne priloge o posebnim osobama novog vala koje Vesić izdvaja – Mira Mijatović (1961 – 1991), Robert Tičić Tica (1961 – 1984), Goran Čavajda Čavke (1962 – 1997) – knjiga sadrži i pregled odabrane žanrovske diskografije od Azre do Termita.
Dakle, iako je autor ne smatra enciklopedijom, knjiga „Bunt dece socijalizma“ je, sa kombinacijom intime i dokumentaristike, i te kako dobrodošla „još jedna cigla u zidu“ o bogatom, dinamičnom i posebnom naslijeđu rocka na ovim prostorima.
Autor: Josip Dujmović
Izvor: glas.ba
Činjenica da je Dušan Vesić u osamdesetima bio jedan od najvažnijih rock-novinara u Jugoslaviji današnjoj bi generacija malo značila da se autor u zadnjem desetljeću nije energično latio pera i u svom prepoznatljivom opuštenom maniru počeo uranjati u neke od najznačajnijih epizoda domaćeg rocka.
Poslije romansijerske biografije Bijelog dugmeta „Šta bi dao da si na mom mjestu“, (Laguna 2014.) koja je privukla veliku pažnju u cijeloj regiji, te vrlo emotivne i potresne priče „Magi: Kao da je bila nekad“ o famoznoj Margiti Stefanović (Laguna 2018.), Vesić će s najnovijom knjigom opet uzburkati nostalgične uspomene onih koji su stvarali i svjedočili novom valu, po mnogima najoriginalnijem razdoblju Yu-rocka, a istovremeno u njegovo naslijeđe uvući i milenijalce.
Knjiga naslovljena „Bunt dece socijalizma“ tretira punk grupe prve generacije, kao početak i kasnije ravnopravni sastavni dio novovalne scene.
O tom razdoblju autor piše: „Jugoslovenska rock scena bila je u to vreme nedovoljno razvijena i odvajanje bendove po malim žanrovskim razlikama unutar iste scene moglo je biti kontraproduktivno. U svemu ostalom, prvi bendovi punka i novog talasa nimalo se ne razlikuju. Imali su iste korene, delovali su na istom prostoru, delili iste bine, svirali pred istom publikom, imali iste izdavače, suočavali se sa istim problemima. Najzad, neki od bendova pripadali su u isto vreme i punku i novom talasu. Tek će druga generacija punk bendova formirati svoju zasebnu scenu i uspešno je održavati godinama, bez jačeg uticaja na sveukupnost jugoslovenske muzike. Druga generacija novotalasnih bendova nije imala svoju scenu i razvijala se u odnosu na mainstream.“
Svoju priču Vesić otvara kratkom analizom političkih i društvenih prilika u Jugoslaviji u drugoj polovini sedamdesetih godina te rock muzike u tadašnjoj zemlji do pojave punka i novog vala, a posebno izdvaja grupu Buldožer, koju smatra najvećim uzorom prvoj generaciji punk i new wave bendova.
Uz brojne osobne stavove, Dušan Vesić naglašava nastojanje da knjiga, ipak, ne liči na nekakvu ličnu fikciju: „Želeo sam da čitalac dobije jasne slike o likovima i delu. I odnosima među ljudima. Mnogo je više u odnosima među ljudima nego u detaljima, pogotovo je malo toga u spiskovima, čak i kad su potpuni. Možda će se u svemu tome nekome učiniti da neko nedostaje. Nužno je zato da kažem da ova knjiga nije enciklopedija – kome je potrebna enciklopedija neka se (s pravom!) obrati Petru Janjatoviću – jer ja ne umem da pravim enciklopedije. Kod mene nikad nema dovoljno prostora i zato je u prvom planu ono što ja mislim da je važno. Meni je često važno ono što većini drugih hroničara i kritičara nije, i često ne marim za ono u šta se drugi zaklinju. Moji junaci nisu zamrznuti u vremenu.“
U šest poglavlja i završne priloge o posebnim osobama novog vala koje Vesić izdvaja – Mira Mijatović (1961 – 1991), Robert Tičić Tica (1961 – 1984), Goran Čavajda Čavke (1962 – 1997) – knjiga sadrži i pregled odabrane žanrovske diskografije od Azre do Termita.
Dakle, iako je autor ne smatra enciklopedijom, knjiga „Bunt dece socijalizma“ je, sa kombinacijom intime i dokumentaristike, i te kako dobrodošla „još jedna cigla u zidu“ o bogatom, dinamičnom i posebnom naslijeđu rocka na ovim prostorima.
Autor: Josip Dujmović
Izvor: glas.ba
