Delfi kutak je pročitao: „Američki derviš“
Probaću da vam bez mnogo prepričavanja dočaram ovaj roman.
Pakistanski imigranti u Americi. Tradicija nasuprot „američkom snu“.
Dečak Hajat Šah „zaglavljen“ između prevarene majke i oca prevaranta, nalazi utehu u pričama „tetke“ koja je takođe izbegla u želji da se oslobodi bivšeg muža i zadrži sina.
Kuran kao spas. Vera kao okov jednima, izlaz je drugima.
Očima dečaka gledamo otkrivanje vere, seksualnosti, muško-ženskih odnosa zasnovanih na šerijatu, ali i njihovu transformaciju na stranom tlu. Otvaraju se mnoga, kompleksna i zanimljiva pitanja.
Sa jedne strane, imamo lik oca koji odbacuje veru i tradiciju, gorko se podsmeva okvirima koje one nameću i onima koji se svesno „zaglupljuju“ i postaju „idioti“. Iako deluje kao opravdanje sopstvene prevare i povremenog zapadanja u alkoholizam (poroci strogo zabranjeni Kuranom i islamom), njegova ogorčenost je dublja, stvarnija i delimično će preći u sinovljevu svest.
Figura majke, prevarene žene koja se ne drži običaja, na mahove je tragična i turobna, jer svoje strahove i nezadovoljstva uvek, bez zadrške, otvoreno i neposredno saopštava sinu. Međutim, ona je istovremeno i slobodna žena, žena koja je odbacila burku, žena sa pravom glasa i žena koja ne prihvata sudbinu tako lako. Njeno srce je saosećajno i nežno uprkos svemu.
I onda, famozna „tetka“, ne zaista rođaka po krvi, već majčina prijateljica iz detinjstva. Obrazovana, načitana, u velikoj meri samo svoja, a onda opet žena koja potpada pod uticaj nasleđa i u jednom trenutku prihvata potčinjavanje. Taj preobražaj je nametnut, ali i svesno prihvaćen. Ona je spoj suprotnosti i najbitnija osoba u Hajatovom životu. Ili, barem ona osoba koja u najvećoj meri ima uticaja na njegovo odrastanje. Ljubav prema njoj navešće ga na delo koga će se stideti godinama, ali će ga ta ista ljubav voditi kroz spoznaje pravog puta u životu.
Pišući ovo, otkrivam da bih mogla da postavim ovde još mnogo tema i pitanja kojima ovo kompleksno delo obiluje, međutim, za ove vrele dane je dosta.
Nije ni nalik Hoseiniju, po stilu i dinamici, ali ima podjednako zanimljivih tema za razmišljanje. Ne treba ni da bude Hoseini, sasvim je dovoljno da bude Ajad Aktar.
Autor: Milena Blagojević
Izvor: Delfi Kutak



















