Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Delfi Kutak je pročitao: „Deca vremena“

Čista desetka!

„Deca vremena“ poljskog autora Adrijana Čajkovskog novi je svetski hit roman iz žanra naučne fantastike koji će zasigurno (i to vrlo brzo) dobiti svoju filmsku ekranizaciju u vidu holivudskog blokbastera.

Za one koji obožavaju stari dobri SF u obliku spejs opere na klarkovski ili berovski način, ovo je zaista prava stvar! A s obzirom na ozbiljan deficit kvalitetne svetske SF literature u poslednjih desetak godina, sa velikim izuzetkom serijala „Prostranstvo“ Džejmsa Korija i „Digitalnog ugljenika“ Ričarda Morgana, roman „Deca vremena“ je nešto što ne smete propustiti. Bilo da ste okoreli fan tvrde fantastike ili tek početnik u ovom žanru (koji svoje uzore pronalazi u veteranima SF-a, kao što su Artur Klark, Greg Ber, Dejvid Brin, Pol Anderson, Gregori Benford, itd.) možete nesputano uživati u bogatoj mašti autora čiji se zvezdani svetovi takmiče za titulu najzanimljivijeg SF univerzuma godine ili decenije.

Ne sme se međutim zanemariti i prenebreći uticaj istočnoevropske škole naučne fantastike iz zlatnih šezdesetih i sedamdesetih godina jer pisac Adrijan Čajkovski, Poljak po poreklu, očigledno potiče iz tog miljea i kulturnog konteksta. Tu ponajviše mislim na uticaj autorovog zemljaka Stanislava Lema čiji zavidni književni opus ima nemerljiv značaj u oblasti spekulativne fantastike koja se bavi kontaktima i odnosom između svesnih i inteligentnih vrsta u svemiru, odnosno (ne)mogućnošću njihove komunikacije i međusobnog poimanja, što je upravo i tema koju je Adrijan Čajkovski obradio na sopstveni i prilično zanimljiv način.

Nakon pročitanog romana imam utisak da je osnovna inspiracija i motivacija autora bila prilično jednostavna.

Pod jedan, pronaći ono čega se ljudi iskreno i iskonski boje. Ali zašto tražiti grozna i strašna čudovišta po udaljenim zvezdama i galaksijama kada takva čudovišta već postoje svuda oko nas, u našoj neposrednoj blizini, strpljivo čekajući promene u evolutivnim uslovima i pravcima razvoja živog sveta na zemlji da nam pokažu kako ljudi možda nisu pravi, jedini i večiti gospodari ove planete?

U pitanju su naravno insekti i arahnide, to jest silesija mrava, paukova i drugih buba čiji izgled pod mikroskopom ili tek blago uveličavajućim staklom pokazuje svu njihovu grozotu (ili lepotu? Ja mislim ovo drugo) odnosno različitost i suprotstavljenost životu viših kičmenjaka i njihovih najistaknutijih predstavnika, primata, odnosno majmuna, gde su ljudi tek njihov samosvesni i inteligentni vršak i cvet.

Okej... svi se mi plašimo paukova (neki od nas više od drugih)... Šta kažete onda na paukove veličine ljudske ruke? Dodajte na to paukove koji misle, pamte i donose racionalne odluke, i dobili ste ljudskog arhineprijatelja, stvorenje iz svačije noćne more.

Pod dva – smisliti kako da džinovske bube prenesemo u duboki svemir i daleku budućnost.

Pod tri – razmotriti kako će čovečanstvo izgledati u dalekoj budućnosti i da li će uopšte preživeti.

Pod četiri – smisliti zaplet u kojem se džinovske bube u evolutivnom naboju i širenju bore za oskudne resurse sa preživelim ostacima čovečanstva koji su tek bleda senka tehnološke grandioznosti iz prošlosti.

Roman „Deca vremena“ se na taj način može sasvim sažeto (ali i vrlo pogrešno jer to ipak nije glavna i odlučujuća ideja) svesti na: ljudi versus paukovi? Ko će pobediti?

Ono što sam ja ipak shvatio kao daleko značajniju i dubokoumniju ideju romana jeste da istraži smisao većeg broja apstraktnih pojmova i koncepata, kao što su pojam inteligencije. Pojam evolucije. Pojam tehnološkog i civilizacijskog razvoja sa jedne odnosno regresije i propadanja sa druge strane. Tu, naravno, ne smemo zaobići i veoma oštroumna tumačenja ljudske ličnosti i svesti, te tanke i gotovo nepostojeće granice između veštačke simulacije i „prave“ autentične ljudske persone koja živi i raste u ljudskom biološkom telu od krvi i mesa. Šta se dešava kada se ljudski um preseli u kompjuter, u metal i silicijum? Da li je to i dalje ljudsko biće, samosvesna ličnost ili tek mašina? A šta se dešava kada se ljudski um nakon bezbroj eona samoće, a putem nama neshvatljive vanzemaljske informatičke bio-tehnologije prebaci u isprogramiranu koloniju mrava?!

Da, to je upravo scenario koji nam nudi autor Čajkovski u svom romanu „Deca vremena“, što pokazuje da su krajnji uzleti njegove mašte apstraktni i visoki koliko i pojmovi koje istražuje.

Radnja romana u jednom ne naročito brzom ritmu deli se i prepliće u više pravaca i tokova. „Ljudski“ tok priče prati putešestvija Gilgameša, velikog broda-arke i njegovih članova posade a zapravo putnika na dalekom i opasnom putu širenja humanog gena diljem zvezdanih galaksija. Glavni lik je „klasičar“ Hamilton, tipično učenjačko zakeralo koga je ljubav prema starim ljudskim civilizacijama odvela na put prema zvezdama i njihovim nesaznatljivim užasima i lepotama.

„Arahnidski“ tok priče bavi se ubrzanim razvojem civilizacija inteligentnih buba na jednoj udaljenoj teraformiranoj planeti koja zbog namerno izazvane nezgode i sabotaže ne postaje dom pametnim majmunima već većem broju „opamećenih“ insektnih formi života, kako na kopnu tako i pod vodom.

Autor ovde na vrlo zanimljiv način uvodi nekoliko posebnih „likova“, odnosno reinkarnacija inteligentnih pauka iz generacije u generaciju, koje radi lakšeg snalaženja čitalaca, zadržavaju ista imena i veoma slične herojske osobine, koje ih zapravo i odvajaju od drugih. Čajkovski nam tako pripoveda o mnogim Poršama, Bjankama, Violama i Fabijanima, razvijenim arahnidama koji svojim izvanrednim delima neprestano unapređuju civilizaciju paukova, vodeći ih neumitno prema zvezdama i otkrivanju sopstvenog porekla, sudbine i svrhe.

Meni je lično ovaj tok priče, naročito u svojoj početnoj fazi, bio najzanimljiviji i intelektualno najpodsticajniji. Borbe mlade civilizacije pakukova sa usavršenim kolonijama džinovskih mrava, koje deluju kao beskompromisni i bezobzirni umovi i ratni stratezi a njihove jedinke kao savršeni vojnici bez straha i kajanja, jesu neki od motiva i momenata koji će zlatnim slovima biti upisani u istoriju naučnofantastične proze 21. veka.

Konačna ocena: 10/10

Autor: Nenad Mitrović
Izvor: Delfi Kutak

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844