Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Delfi Kutak je pročitao: „Ljuljaška daha“

U vreme kada je u Rumuniji srušen Antonesku, za nemačku nacionalnu manjinu nastupili su teški dani. Svi u životnoj dobi od 17 do 45 godina odvedeni su širom Sovjetskog Saveza u radne logore, gde su obnavljali ono što je Treći rajh uništio tokom rata. To je bila tema o kojoj se ćutalo u zemljama Istočnog bloka. Herta Miler kroz lik Leopolda, mladića koji da je malo mlađi ne bi završio u logoru, u stvari opisuje deo života svog sugrađanina Oskara Pastiora koji, nažalost, nije doživeo da vidi knjigu objavljenu.

Tako su, bez obzira na to da li su učestvovali u ratu, nevini završili u radnim logorima. Pravo pobednika se pretvorilo u revanšizam, pre svega glad – na mnogo mesta biće pomenut anđeo gladi, bolesti, nehigijena, neizvesnost povratka kući, jer o tome skoro da niko i ne razmišlja, a to dovodi do fizičke, mentalne, čak i moralne degradacije. Posebno je ova poslednja teška. Ljudi prinuđeni da potkradaju sapatnike, žene koje se prodaju (ovde se obične seksualne potrebe ne računaju), oni koji se bolje kotiraju kod Sovjeta i to iskorišćavaju zarad ličnog bogaćenja. Naravno, ne prolazi sve bez posledica. Potkradanje hrane povlači sa sobom „hlebnu pravdu“ koja podrazumeva kolektivno fizičko kažnjavanje pojedinca. I dobar deo knjige je takav.

Poslednja trećina dela naglo podiže kvalitet štiva. Kada piše o samom logoru, o sudbini ljudi u njemu, pomenuće Herta i Minkovskog. Ovde je neophodno malo pojašnjenje. Herman Minkovski je napravio matematički model geometrije u kome je poznatim trima dimenzijama dodao četvrtu – vreme. Ova teorija zadovoljava Ajnštajnovu specijalnu teoriju relativnosti. Genijalni Minkovski je povezao fiziku i matematiku, prostor i vreme, sve što postoji, svaki događaj – sve je povezano i sve ima svrhu postojanja. Takav stav ima i Leopold. Možda zbog toga i ne razmišlja o povratku, i ne samo on. Do povratka ipak dolazi. Prošle su godine i ljudi su se vratili kućama. Ne svi, jer su mnogi ostavili svoje kosti u današnjoj Ukrajini. Oni koji su se vratili sada su stranci u svojoj zemlji, stranci svojim bližnjim, čak su stranci i jedni drugima. Kao da se stide svoje muke koja ih je spojila, oni se više i ne druže.

„Sada sam bio neko drugi. Znali smo da postojimo onakvi kakvi više nismo i kakvi nikada nećemo biti. Biti tuđin sigurno je teret, ali živeti kao tuđin u neostvarivoj bliskosti prevelik je teret. Glava mi je bila u koferu, disao sam ruski. Nisam hteo da odem, a mirisao sam na daljinu. Nisam mogao cele dane da provodim kod kuće.“

Zbog toga i brak u koji je stupio više je potreba, nego stvar emocija. Na kraju mnogi ostaju sami:

„Veliki unutrašnji poraz bilo je to što sam sada na slobodi nepopravljivo sam i tako sam pred sobom nepouzdan svedok.“

Samo delo krasi veliki broj opisa, možda čak i previše. Sve deluje kao romanizovani dokumentarac. Nedostaju i emocije, dubina i analiza. Kada čitamo Remarka, saosećamo sa Nemcima pogođenim ratom, kada Dagerman piše o posleratnoj Nemačkoj, osećamo emocije, kod Hajnriha Bela osećamo ogorčenost, a Ginter Gras je posebna priča. Svi ovi autori čine da saosećamo sa nemačkim vojnikom, malim čovekom u Velikom ratu. Herta Miler se uopšte ne bavi uzrocima, već samo posledicama. Pomenuće u jednom momentu, stidljivo, Hitlerove zločine kao da je to nešto individualno. Videćemo da postoje nemački ratni zarobljenici, ali ne i zbog čega, ne vidimo zašto je Crvena armija ušla u Rumuniju ni zbog čega Nemci prinudno obnavljaju Sovjetski Savez. Ne pominju se ni logori smrti koje je Rajh posejao širom okupiranih teritorija. Nema ni pomena o spaljivanju čitavih gradova „specijalnim akcijama“ ajnzac grupa, kaznenim ekspedicijama i odmazdama „sto za jednog“. Radi se o jednom jednostranom i nekritičkom pristupu istoriji. Naravno, ne traži se od Herte Miler da ide u drugu krajnost kao što su činili Ginter Hofe i Teodor Plivije koji su pisali hvalospeve Crvenoj armiji i pljuvali po svemu što je nemačko. Neko ko će jednog dana čitati ovu knjigu, a ko neće znati o Drugom svetskom ratu ono što većina nas zna, steći će pogrešan stav o onome što se dogodilo za vreme i posle rata. Očigledna revizija istorije je u toku, ovo delo je primer toga. A da li treba čitati Hertu Miler – odgovor je da.

Autor: Velibor Minašević
Izvor: Delfi Kutak

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844