Delfi kutak je pročitao roman Dragana Velikića „Adresa“
On je Vladan Todorović:
- Istoričar umjetnosti (dokumentarista u Muzeju pošte)
- Otac jedne Vanje, koja već odavno živi svoj život u Švajcarskoj
- Bivši muž jedne Snežane
- Godina 53, što i nije toliko bitno, bitnije je to što Vladan svaku godinu svog života računa po piscu koji je umro baš u toj godini života. Sada ističe Brzakova godina, a počinje godina Iva Ćipika. Prije šest godina je bio u godini Bulgakova, prije 4 – Rista Ratkovića...
- Napokon iskren prema sebi, meni jako dopadljiv, ne priča puno a puno kaže.
Kao sjediš TI (koji čitaš ovaj osvrt) u kafani „Poslednja šansa“ iznad Tašmajdanske tvrđave; miriše ti već skuvana kafa, a Vladan ti priča priče o životu, Beogradu... Kakve priče? Istinite!
Oprostite, ali to, razumije se mora krenuti od istorije. Singidun. Na keltskom – singi je grad, tvrđava. Dun je voda. Odatle ime Dunavu. Beograd: grad na vodi.
Priča tako Vladan o smjenjivanju vladajućih naroda, sve do poslednjeg bombardovanja od strane NATO-a. Zločin zbog koga niko nije ni suđen, ni osuđen.
„Ali... Beograd se neprestano podiže i ruši.“
Šta imamo još u „Adresi“?
Mi partizanovci i vi zvezdaši nemoj da se osjećate zapostavljeni, gdje može proći bez nas! Vladan priča, Velikić piše!
Dalje... tema – stari Beograđani iz „kruga dvojke“:
„Jedna lokalna starleta se hvalila u javnosti porodičnim stablom od četiri veka. Jedva se (Vladan) suzdržao da joj ne dobaci – neverovatno kako vam se baš ništa nije primilo!“
Velikićev Beograd je tragičar savremene istorije, realno ogoljen. Propadanje usljed prihvatanja i rasprostranjenosti ropskog mentaliteta.
Ja sam roman doživjela, (i svaki roman ovog pisca), kao opominjanje i poziv na borbu... ali znate onu borbu u kojoj krećete od sebe. Jer evo kako nam to pisac saopštava kroz lik Vladana Todorovića: „Dobrotu valja otkopati. U sebi, i u drugima.“
Na kojoj god da ste ADRESI nemojte izdati sebe.
Ogromna #preporuka
Autor: Dijana Božović
Izvor: Delfi Kutak



















