Dinamični vodič kroz zemlju Helena uoči drevnih Olimpijskih igara
Pošto nas je pre nekoliko godina vodio u veličanstveno zabavnu jednodnevnu šetnju kroz život žitelja Hadrijanovog Rima u pamćenja vrednoj knjizi „24 sata u starom Rimu“, u kojoj smo na nadasve zanimljiv način prošetali kroz jedan uobičajen dan različitih slojeva tamošnjeg društva, od robova i zanatlija do senatora i bludnica, i onda s njime u „24 sata u staroj Atini“ obišli i prestonicu Helade, i družili se s njenim rudarima, mornarima, domaćicama, ratnicima i kurtizanama, fantastični britanski istoričar i pisac Filip Metizak vratio nam se ove godine sa svojim beskrajno interesantnim pripovedačkim stilom i veselim smislom za šalu u knjizi „Godinu dana u životu stare Grčke“. Kao što sam naslov kaže, poseta starim Helenima ovoga puta traje duže, čitavu jednu godinu, i to 248. pre naše ere kada je u čitavoj staroj Grčkoj vladala posebna atmosfera jer su sve oči bile uprte u grad Eleju u kojoj se pripremaju 133. Olimpijske igre!
Kao i danas, Olimpijske igre nisu bile samo smotra telesno najvičnijih atleta u zemlji, već i savršena prilika za sve slojeve stanovništva da iz njih izvuku neku korist za sebe: velikaši da se diče uspesima i pobedama svojih takmičara, zanatlije, trgovci, vlasnici krčmi, svratišta i prenoćišta da ostvare dodatnu zaradu, zajedno sa sviračima i zabavljačima, a bogati pokrovitelji da pokažu svoj uticaj i zasluge. Upoznajući nas sa svima njima redom, Metizak nam otkriva na koji je način funkcionisao i disao organizam grčke države, sa svim njegovim divnim vrlinama i manje divnim manama i nedostacima. Laganim stilom, na prigodnim mestima dražesno prožetim šalom, Metizak nas vodi kroz ulice stare Grčke upoznajući nas sa svakodnevnim životom žitelja carstva koje se, vek nakon Aleksandra Makedonskog, prostiralo od grčkog poluostrva, pa sve do Indije, Persije, obala Sredozemlja i Egipta pod vlašću Ptolomeja. U tom egzotičnom svetu običnog čoveka zanima isto što i nas danas: kako napabirčiti novac da se plati stanarina, kako prehraniti porodicu, kako održati i razviti karijeru, kako se osloboditi ropstva (da, da, imamo i mi to danas, mada možda u drugačijem obliku).
Čeprkajući po smetlištima i ostacima drevnih gradova, arheologija nam otkriva i tumači tragove nekadašnjih života ne samo kraljeva i vojskovođa već i običnih muškaraca i žena koji su vladaru plaćali dažbine i ginuli u njegovim odredima. Metizak vrši rekonstrukciju istorije i iznova sklapa živote osmoro mahom izmišljenih građana stare Grčke u vreme kada je zidana Velika biblioteka u Aleksandriji, kada je u istom gradu podizan čuveni svetionik, kada su nauka, književnost i filozofija svojim razvojem podizale i civilizacijski nivo carstva.
U toku jedne godine, koja je u Grčkoj počinjala od oktobra i jesenje ravnodnevice, kada prve kiše najavljuju novi početak nakon suša i vrelog leta, mi se upoznajemo sa svojim protagonistima: sa zemljoradnicom kojoj je jedino bitno da mudro osmisli jesenju setvu kako bi mogla da nahrani horde turista koji će doći na igre sa novcem za trošenje; sa diplomatom opterećenim previranjima i igrama oko prestola u zemlji rasparčanoj od naslednika Aleksandrovih vojskovođa; sa robinjom koja se od kneginjice jedne tračke zemlje pretvorila u nešto što po grčkom zakonu nije ništa više od životinje na čovečjim nogama; sa mladim trkačem koji razvija olimpijsku karijeru uživajući u međuvremenu u raskošnom domu svoga pokrovitelja i statusu sportske zvezde; sa devojkom stasalom za udaju u zemlji u kojoj se ona o izboru budućeg muža ama baš ništa ne pita; sa graditeljem koji planira izgradnju hrama bogu Serapisu u kojem samo jedan stub košta onoliko koliko zidari za dva života ne bi mogli da zarade; sa grčkim trgovcem koji se u Egiptu bavi preprodajom svakovrsne robe koristeći se poznanstvima širom helenskog sveta i koji je trenutno zaokupljen „valjanjem“ 700 kg dragocene slonovače; sa sviračicom koju muči kako da pronađe dobar instrument jer upravo od njegovog kvaliteta zavisi i visina napojnice koju će dobiti od bogatih ljubitelja muzičke razonode, dok žudi da dosegne slavu legendarnog Orfeja.
Kako su stari Grci sadili useve, gradili svoja velelepna zdanja, s kakvim su se travkama lečili, s kojima su sprečavali trudnoću, s kojim su sve silama održavali diplomatske odnose, na koji su način prevozili robu i obavljali trgovinu, zašto su se njihovi sportisti takmičili goli, samo su neke od zanimljivih stvari koje ćete naučiti u ovoj knjizi. Kroz sve te priče u kojima saznajemo kako su funkcionisale razne oblasti unutar antičke države, čitalac stiče zaključak da su i tadašnji svet okupirale i tištile iste muke kao i nas danas: kako zaraditi za život i kako opstati u surovom svetu boreći se za sebe i svoju porodicu. Iako je u tom svetu u dalekoj prošlosti bilo teško uspostaviti red, iako se njime ponekad jedva moglo upravljati, iako su njegovi žitelji često bili prepušteni sami sebi i izloženi nepravdama, apsurdima, bedi, dirinčenju i tlačenjima, iako su mane toga sveta bile brojne, neretko i užasavajuće, on je i pored svega ipak bio jedna od kolevki civilizacije, pun energije, vreve, života, pa čak i optimizma i vere u bolje sutra koja je i Metizakove junake održavala u njihovoj svakodnevnoj borbi kroz koju su i sami predstavljali kičmu jednog davno prohujalog carstva.
Knjiga je objavljena u prijatnom, povremeno čak i vrcavo zabavnom, prevodu Dubravke Srećković Divković.
Autor: Miroslav Bašić Palković
Kao i danas, Olimpijske igre nisu bile samo smotra telesno najvičnijih atleta u zemlji, već i savršena prilika za sve slojeve stanovništva da iz njih izvuku neku korist za sebe: velikaši da se diče uspesima i pobedama svojih takmičara, zanatlije, trgovci, vlasnici krčmi, svratišta i prenoćišta da ostvare dodatnu zaradu, zajedno sa sviračima i zabavljačima, a bogati pokrovitelji da pokažu svoj uticaj i zasluge. Upoznajući nas sa svima njima redom, Metizak nam otkriva na koji je način funkcionisao i disao organizam grčke države, sa svim njegovim divnim vrlinama i manje divnim manama i nedostacima. Laganim stilom, na prigodnim mestima dražesno prožetim šalom, Metizak nas vodi kroz ulice stare Grčke upoznajući nas sa svakodnevnim životom žitelja carstva koje se, vek nakon Aleksandra Makedonskog, prostiralo od grčkog poluostrva, pa sve do Indije, Persije, obala Sredozemlja i Egipta pod vlašću Ptolomeja. U tom egzotičnom svetu običnog čoveka zanima isto što i nas danas: kako napabirčiti novac da se plati stanarina, kako prehraniti porodicu, kako održati i razviti karijeru, kako se osloboditi ropstva (da, da, imamo i mi to danas, mada možda u drugačijem obliku).
Čeprkajući po smetlištima i ostacima drevnih gradova, arheologija nam otkriva i tumači tragove nekadašnjih života ne samo kraljeva i vojskovođa već i običnih muškaraca i žena koji su vladaru plaćali dažbine i ginuli u njegovim odredima. Metizak vrši rekonstrukciju istorije i iznova sklapa živote osmoro mahom izmišljenih građana stare Grčke u vreme kada je zidana Velika biblioteka u Aleksandriji, kada je u istom gradu podizan čuveni svetionik, kada su nauka, književnost i filozofija svojim razvojem podizale i civilizacijski nivo carstva.
U toku jedne godine, koja je u Grčkoj počinjala od oktobra i jesenje ravnodnevice, kada prve kiše najavljuju novi početak nakon suša i vrelog leta, mi se upoznajemo sa svojim protagonistima: sa zemljoradnicom kojoj je jedino bitno da mudro osmisli jesenju setvu kako bi mogla da nahrani horde turista koji će doći na igre sa novcem za trošenje; sa diplomatom opterećenim previranjima i igrama oko prestola u zemlji rasparčanoj od naslednika Aleksandrovih vojskovođa; sa robinjom koja se od kneginjice jedne tračke zemlje pretvorila u nešto što po grčkom zakonu nije ništa više od životinje na čovečjim nogama; sa mladim trkačem koji razvija olimpijsku karijeru uživajući u međuvremenu u raskošnom domu svoga pokrovitelja i statusu sportske zvezde; sa devojkom stasalom za udaju u zemlji u kojoj se ona o izboru budućeg muža ama baš ništa ne pita; sa graditeljem koji planira izgradnju hrama bogu Serapisu u kojem samo jedan stub košta onoliko koliko zidari za dva života ne bi mogli da zarade; sa grčkim trgovcem koji se u Egiptu bavi preprodajom svakovrsne robe koristeći se poznanstvima širom helenskog sveta i koji je trenutno zaokupljen „valjanjem“ 700 kg dragocene slonovače; sa sviračicom koju muči kako da pronađe dobar instrument jer upravo od njegovog kvaliteta zavisi i visina napojnice koju će dobiti od bogatih ljubitelja muzičke razonode, dok žudi da dosegne slavu legendarnog Orfeja.
Kako su stari Grci sadili useve, gradili svoja velelepna zdanja, s kakvim su se travkama lečili, s kojima su sprečavali trudnoću, s kojim su sve silama održavali diplomatske odnose, na koji su način prevozili robu i obavljali trgovinu, zašto su se njihovi sportisti takmičili goli, samo su neke od zanimljivih stvari koje ćete naučiti u ovoj knjizi. Kroz sve te priče u kojima saznajemo kako su funkcionisale razne oblasti unutar antičke države, čitalac stiče zaključak da su i tadašnji svet okupirale i tištile iste muke kao i nas danas: kako zaraditi za život i kako opstati u surovom svetu boreći se za sebe i svoju porodicu. Iako je u tom svetu u dalekoj prošlosti bilo teško uspostaviti red, iako se njime ponekad jedva moglo upravljati, iako su njegovi žitelji često bili prepušteni sami sebi i izloženi nepravdama, apsurdima, bedi, dirinčenju i tlačenjima, iako su mane toga sveta bile brojne, neretko i užasavajuće, on je i pored svega ipak bio jedna od kolevki civilizacije, pun energije, vreve, života, pa čak i optimizma i vere u bolje sutra koja je i Metizakove junake održavala u njihovoj svakodnevnoj borbi kroz koju su i sami predstavljali kičmu jednog davno prohujalog carstva.
Knjiga je objavljena u prijatnom, povremeno čak i vrcavo zabavnom, prevodu Dubravke Srećković Divković.
Autor: Miroslav Bašić Palković
