„Dolazak matadora“ – sa životom na „ti“
Dugo nisam srela nekog ko je sa životom toliko na „ti“ kao on u ovom romanu. Sve u romanu vrvi od života, ne možeš da dočekaš sledeće poglavlje. Prosto je neverovatno šta je ovaj čovek sve pomešao i izmešao i koliko životnih sudbina opisao na relativno malom broju stranica, a sačuvao i nama i sebi tok misli, tako da čitaocima nijednog trenutka ne bude nejasno o čemu i kome se radi, istovremeno uspevši da sačuva dušu čoveka koji grca od i zbog brzine života. Mogla sam u potpunosti da dočaram život ljudi za vreme nadaleko čuvenog virusa kovid 19 i kod nas, i u Velikoj Britaniji, i u Francuskoj, i kod najbližih nam suseda u Hrvatskoj, i da osetim i strah, patnje i dileme na svakom koraku sa svakom Rosićevom stranicom. O podsećanju na detinjstvo i da ne pričam – kao Titovu pionirku, opisi radnji i običaja u onoj nam državi, u kojoj nije bilo lajf koučeva, a ipak smo živeli u skladu sa prirodom, imaju posebnu vrednost u romanu. Mogla sam, za vreme čitanja, da čujem zvuk zrikavca u borovoj šumi u Fažani.
Najviše mi se, možda i zbog profesionalne deformacije bavljenja zaštitom drugih, obično slabijih, sviđaju Rosićevi opisi i razumevanje razlika i različitosti, kojih se često dotiče u romanu, kao pravi borac za ljudska prava. Kaže on da se čovek u kolicima najbolje oseća u bazenu jer tamo nisu iscrtana kolica za invalide, jer upravo taj znak označava razliku koja boli. Piše i da se po brzini koraka kojom ti čovek prilazi zna unapred da li će saopštiti dobre ili loše vesti, kao i da kad se mušema zločina raširi na druge religije, drugi narod, tad se zločin konvertuje u junačko delo. I da – fantastičan opis pelena za jednokratnu upotrebu – početak i kraj života odvijaju se u njima, a u međuvremenu se treba izboriti za sebe, i to u svetu velikih korporacija, neshvatljivih pravila i silnih nepravdi koje Rosić savršeno razume.
Ovo je svet sa nestašicom ideologije i velikim zalihama gneva zbog globalnog poretka – da parafraziram reči Kamij, jedne od junakinja romana, na protestu protiv lokdauna negde u Parizu, a taj i takav poredak pisac savršeno opisuje. Zato ponesite stentove u džepovima, kao i glavni junak Maks, dok se sprema za osvajanje oštroumne britanske zvezde filmske industrije, i krenite u čitanje „Matadora“, jer, da, Rosić bukvalno kida koliko je dobar. Možda će vas roman vratiti na „fabrička podešavanja“.
Autor: Brankica Janković, poverenica za zaštitu ravnopravnosti



















