Elektromagnetna sila Svetog duha – Povodom knjige „Feng šui“ Miroslave Mime Miković
Ono što je u nauci elektromagnetna sila, to je u hrišćanstvu Sveti duh, a u Indiji prana, u Kini či, u Japanu ki, pa ako i ima skeptika kojima feng šui kao pojam deluje neostvarivo, štaviše utopijski i čisto religijski, onda treba samo da zauzmu gledište iz ugla nauke i da se sete definicije prema kojoj je to drevna naučna disciplina koja se bavi odnosom čoveka prema prostoru i kosmičkoj energiji – i već su na pravom putu samim tim što su spoznali da je feng šui ostvariv i naučno utemeljen.
To nije mali korak ako se zna da stara istočna učenja i religije nije jednostavno primeniti na drugim područjima i kod drugih naroda, ali upravo će knjiga „Feng šui“ Mime Miković pokazati na koji se način jedna potpuno strana, na momente i mistična disciplina može uklopiti u jedno društvo a da se pritom ne zanemari domaća tradicija, nego naprotiv, da se između naizgled nespojivih svetova može pronaći mnogo više sličnosti i dodirnih tačaka nego što se mislilo.
Otuda podnaslov knjige glasi „Kineska mudrost i balkanska tradicija“, jer se unošenjem dalekoistočnih verovanja i običaja nimalo ne narušava iskustvo nasleđeno od predaka, a i kad su izvesne promene neizbežne, one mogu samo obogatiti ustaljene običaje i uvrežena shvatanja.
Pošavši od definicije da svet čini pet elemenata – voda, drvo, vatra, metal i zemlja – stara kineska mudrost uči nas da se za svaki od njih može naći savršeno mesto u prostoru i da njihov pravilan raspored zaista utiče na formiranje ličnosti, ispoljavanje emocija i donošenje novih važnih odluka, pa i na izbor prijatelja i sagovornika.
Pošto se feng šui prvenstveno odnosi na organizaciju prostora u kome čovek obitava, stoga je i očekivano da najveći deo knjige bude posvećen uređenju kućnog ambijenta, ali se redovno obraća pažnja i na duhovnu stranu ličnosti, tako da se neprestano prepliću spoljašnji i unutrašnji faktori, neizbežni za postizanje sklada u životnom prostoru, a što je najbolja prečica za postizanje sklada u životu.
I upravo se na tom preplitanju spoljašnjih i unutrašnjih faktora ogleda i smisao drevne mudrosti, koja redovno pazi na granicu preko koje ne treba ići i podseća nas da svet počiva na suprotstavljenom odnosu jina i janga, koji stalno moraju biti u ravnoteži, jer ni u čemu ne treba preterivati, pa ni u revnosti da se feng šui do perfekcije ostvari, za šta je možda najslikovitiji primer gomile ogledala, koja jesu neophodna na određenim mestima i u srazmernom broju, ali čija preterana količina može i te kako uticati na svest ljudi koji su se našli usred isijavanja zarobljene energije.
Posebno je važno što feng šui, u tom balansu koji treba da dovede do sklada, ukazuje i na umereno koračanje životnom stazom, pri čemu čovek ne treba da trči za svojom sudbinom, ali istovremeno treba biti spreman i otvoren da se sa njom sretne.
I koliko god u nekim slučajevima delovalo da je drevna kineska mudrost teško prijemčiva balkanskim prilikama i tradicionalnim vrednostima, svaka će sumnja biti uklonjena kad pročitamo koliko je jednostavno za simbol jedne tradicije pronaći ekvivalentan simbol u drugoj tradiciji, pa ako i ne možemo odjednom primeniti sve čemu nas uči feng šui, možemo se osloniti na identično iskustvo koje poseduje naša kolektivna svest.
Ako nam je teško da razumemo značenje kineskog či, pokušajmo najpre da razumemo smisao Svetog duha, a ako nemamo feniksa – imamo petla.
Autor: Dušan Milijić



















