Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

„Gotovo je s Edijem Belgelom“ Eduara Luja: „Danas ću biti žestok momak!“

Sada već postarija i postojana legenda kaže da su pojava i razvoj (istinski) brzih železnica u Francuskoj, između ostalog, doveli i do endemskog procvata tzv. male proze u ponudi francuskih izdavača i knjižara. Ima logike – prilagoditi obim sugerisanog lepog štiva novostečenim saobraćajnim, ekonomskm pa onda i društvenim okolnostima dobrog dela potencijalne čitalačke publike. Bilo kako bilo, novopristigli pisci su i u tom manje ili više nametnutom im okviru nastojali da ponude ono što im je najbliže i najdraže – tako je Ameli Notomb istraživala metafiziku u jezičkom mikro-izrazu, Lidi Salver se poigravala vremenskim okvirima i višekrakom naracijom, Paskal Roz se, recimo, usredsredila na kontemplativne i lirske mini-romane..., a, evo, Eduar Luj se svojim prvim romanom „Gotovo je s Edijem Belgelom“ prihvatio silno popularne autofikcije (odnosno, spoja lepe književnosti i očiglednog autobiografskog ishodišta).

Roman „Gotovo je s Edijem Belgelom“ je sada dostupan i u ponudi ovdašnjih knjižara – u prevodu Ivane Misirlić i u izdanju beogradske Lagune. Na samom  početku ovog prikaza, dobra vest – Eduar Luj nije zalutao u svet književnosti, a čitaoci-namernici „Optimista“ napokon kao opciju i čitalački izazov imaju jedno vrlo dobro delo u kome se bez grubih šavova spajaju lepa pisana reč i queer književnost. Eduar Luj to postiže svedenim, ogoljenim izrazom, preglednim izlaganjem očito duboko proživljenh epizoda iz svog burnog detinjstva i rane mladosti, pa još uz osećaj za detalj, gradiranje tempa pripovedanja, podosta istinoljubivosti i pritajeno-zauzdanog humora. A sve to Luj postiže poštujući i barem nominalne zakonitosti gorepominjane francuske male proze. Povrh svega i mimo pojašnjenog konteksta autofikcije i francuskog romana manjeg obima, „Gotovo je s Edijem Belgelom“ je i ubedljiv i rečit rad sve i ako bismo ga posmatrali i isključivo u koordinatnom sistemu savremene književnosti ili, pak, još specifičnije, unutar fundusa queer književnosti.

Ovaj Lujev roman je, takođe, i primer čistote naoko strogog izraza – lišen svega efemernog i preteranog, u jezičkom ruhu koje je upečatljivo i sugestivno čak iako je većim delom dato bez raspisivanja i razmetanja gizdavim izrazom i atributskom neumorenošću, sa tek ponešto nužne digresivnosti, ovaj roman je istovremeno dokaz i dalje prisutne i potentne moći ekonomičnog izraza koje ne gubi na ekspresivnosti i silini krajnjeg utiska čak i kada autor odluči da se zauzdava i pred čitaoca iznese tek ono što smatra najnužnijim ali i najučinkovitijim. „Gotovo je s Edijem Belgelom“, u tom smislu, može da bude i snažna pokazna stilska veza na temu proze koja svoj precizan odraz traži i uspešno iznalazi u stvarnosnoj dimenziji.

A stvarnosti koju Eduar Luj u ovoj svojoj sočnoj autofikciji oslikava i kojoj se vraća čak i one naviknute na turobnije i ekstremnije izraze u književnosti današnjice može da zbuni mrakom koji iznosi pred oči čitalaca. Nasuprot dominantnoj ekonomskoj relaksiranosti, koja predstavlja gotovo neizostavnu odliku, pa čak i važno izvorište franucke savremene umetnosti i pop-kulture koje nam stižu iz te zemlje, Luj poseže za prizorima šokantnog siromaštva zabiti severa Francuske za koje je isprva teško poverovati da su moguća u zemlji tog kalibra i neke opšte joj reputacije. U tom svom delu ovaj roman (na planu asocijacije ideja u širem pop-kulturnom luku) u pamet doziva, recimo,  srpski i jugoslovenski filmski crni talas, Ženeove biografske spise, pa i Zolin „Žerminal“. Luj vešto poentira u tom prikazu užasa istinskog i teškog siromaštva, gde sve predstavlja i dokaz strukturalnog uslovljavanja, kao i identitetsku odrednicu. Autor na takav okvir uspešno i sasvim neusiljeno kalemi povest o ličnom paklu dečaka koji po mnogo osnova pripada domenu drugosti i drugačijeg – Lujev Edi Belgel (što je u stvari pravo/izvorno ime samog Eduara Luja) nekim čudom, pod teškim teretom bigotizma i neukosti sredine, nekako gura dalje kroz splet, reklo bi se, nepremostivih porodičnih i ekonomskih okolnosti, a njegovi osvrti na muku queer identiteta u tim nežnim godinama i surovom okruženju, određenim neznanjem i mačističkim doživljajem sveta ustrojenog na najtrulijim mogućim postavkama heteronormativnog sveta, dati su bez trunke patetike, snishodljivosti, prikrivene didaktičnosti ili, pak, naknadne pameti.

Kada govorimo prvenstveno o queer aspektu i profilu ovog po svim iole relevantnim osnovama nesvakidašnje uspelog štiva, „Gotovo je s Edijem Belgelom“ je izdanak onog soja knjiga koje pružaju dosta toga za podvlačenje i, ako ustreba, za kasnije citiranje. Na primer, u delu koji se bavi gej-skandalom u tom ubogom radničkom selu Luj ističe da je rano morao da shvati da „Zločin nije uraditi nego biti. A naročito izgledati.“ A kada se u finišu romana vrati na svoja višegodišnja dečja i mladalačka upinjanja da načini upadjiv otklon u odnosu na ono što je bilo dominantno svetonazorsko držanje u njegovoj porodici, on kaže: „Navike i ponašanja koji su me oblikovali meni su već delovali neprimereno – kao što su navike moje porodice: šetati go po kući, podrigivanje za stolom, neoprane ruke pre jela. To što sam voleo dečake menjalo je čitav moj odnos prema svetu, teralo me je da se identifikujem s vrednostima koje moja porodica nije negovala.“

Maleni i mladi Edi Belgel činiće sve da zatomi svoju pravu prirodu pa i svoju neumitnu bit, a potreba za potvrdom drugih izrodiće poriv da se i pukim i intruzivnim mimetizmom učini što nevidljivijim delićem sveta koji ipak silno prezire. Međutim, sve to, kao i njegovo očajničko mantranje „Danas ću biti žestok momak!“ na koncu se čini kao put koji je sam morao da prođe, a da, bez znanja o tome, istu tu nezgodu prti i za buduće naraštaje sapatnika te fele. Gorki plod tog puta je ovaj vrstan roman koji nas, uz sve svoje brojne druge kvalitete, jetko podseća i na transformativnu moć književnosti, naravno, ne samo queer i/ili autofikcijskog tipa.

Autor: Zoran Janković
Izvor: Optimist

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844