„Gotovo je s Edijem Belgelom“ – obitelj može predstavljati pakao iz kojeg jedva čekaš pobjeći
Eduar Luj (Edouard Louis) koji se nekada zvao Edi Belgel (Eddy Bellegueule) (što na francuskom znači lijepa njuška iliti Ljeponjuškić) pokušava nam dočarati svoje nepodnošljivo djetinjstvo u vrlo siromašnoj radničkoj obitelji na sjeveru Francuske, u kojoj je neobrazovani i nasilni otac uglavnom pio, vrijeđao, ignorirao i ljenčario uz televiziju, a majka se dotle samo bavila kućanskim poslovima. Školovanje u njihovoj sredini nije bila opcija, dapače izazivalo je sprdnju. I stariji polubrat je bio teški alkoholičar, sestra se ubrzo odselila, a mlađi brat i sestra mu nisu bili u fokusu. Eddyja je sve vrijeme odrastanja krasila srceparajuća odlučnost da se riješi svoje obitelji i krene u život samo svojim i posve drugačijim putem. Taj osjećaj da je posvemašnji stranac u svojoj obitelji, da je neželjen i diskriminiran bio je nevjerojatno snažan. Eddy je osjećao da mora prekinuti taj agresivni generacijski niz u obitelji. Osim što je iznimno inteligentan, Eddy je dobro učio i pokazivao odlične rezultate u školi. Ali nije se samo po tome razlikovao od ostalih dječaka u selu. Otkrivajući svoju seksualnost, vrlo rano je bio siguran da ga privlače dečki i muškarci, a ne djevojke ili žene. Od ranog djetinjstva bio je svjestan da je homoseksualac što je za njegove roditelje, a i malu seosku sredinu bilo neprihvatljivo. To što je volio dječake mijenjalo je čitav njegov odnos prema svijetu, tjeralo ga je da se identificira s vrijednostima koje njegova obitelj nije njegovala. Od prvog dana je živio s uvredama i omalovažavanjima. Zvali su ga pogrdnim imenima poput: popišulja, peder, peško s piskutavim glasom, a često je u školi zbog toga i pobrao batine. Posebno me dirnula scena u kojoj je morao polizati masne i guste ispljuvke koje su mu dobacivali dječaci iz škole. Smatrali su ga dosadnim, smiješnim i nimalo „mačo“. Za seosku sredinu je takvo dijete bilo neprihvatljivo. Otac ga je čak u dubini duše volio, ali ga se sramio i nije znao kako s njime razgovarati i što bi trebao raditi sa svojim „ženskim sinom“. Brat ga je otvoreno mrzio, a majka ga nije znala zaštititi od silnih neprijateljstava zato što ga nije razumjela. Lažni ponos, predrasude i neuvažavanje tuđeg mišljenja predstavljale su stalne prepreke koje su onemogućavale obiteljsko zbližavanje i podršku. Eddyu su čak krivo intonirani govori i ignoriranje teže padali od otvorenog premlaćivanja.
Roman je zapanjujuć i šokantan s jedne strane zbog prikazanog mentalnog i fizičkog nasilja, ali s druge strane širi nevjerojatnu nadu, jer unatoč svim nedaćama Eddy se može i želi osloboditi mržnje i osude. On zna da je jedini izlaz bijeg i da mora uspjeti odlaskom u novi život kako bi pronašao sebe. Bellegueule je prošlost završio na svoj način: studirao je u Parizu i sada se zove Édouard Louis.
Vrijedan i preporučljiv roman koji nas navodi da preispitamo osobni stav prema ljudima koji su različiti.
Knjiga je u međuvremenu prevedena na 20 jezika, prodana u stotinama tisuća primjeraka čime dokazuje koliko su čitatelji željni razumijevanja učestale mržnje prema drugačijima, a koja posebno ispliva na površinu tamo gdje caruje siromaštvo i neobrazovanost. Edouarda svrstavaju uz bok Elene Ferrante i Karla Ovea Knausgaarda iako je puno mlađi i neiskusniji.
Edourd je prvi u svojoj obitelji koji je završio fakultet i ostvario intelektualni razvoj. Najprije je studirao povijest na Sveučilištu u Pikardiji, da bi 2011. prešao u Pariz i studirao sociologiju na čuvenoj Ecole normal superieure. Danas predaje i gostuje na brojim sveučilištima po cijelom svijetu.
Autor: Alis Marić
Izvor: citajknjigu.com



















