Ivan Ivanji „Poslednji potez“: Mikrokosmos naspram točka istorije
Kroz tečnu, dijalozima bogatu prozu ovog romana uočljiva su dva dominanta motiva, jevrejske pripadnosti i masonskog udruživanja, uz obilje istorijskih podataka koji čitaocu približavaju likove i doprinose njihovoj uverljivosti. Jasno je da se radi o osobama koje je pisac poznavao tokom svog dugog i plodnog života koji se velikim delom odvijao i u najvišim krugovima nekadašnje jugoslovenske vlasti. Ivanji ne može da odoli svojevrsnom zavođenju čitaoca kroz otkrivanje detalja koje istorija ne beleži a u čiju verodostojnost ne treba sumnjati. Tako nastaje jedna vrsta proznog pastiša ličnih sudbina i istorijskih događaja koji su ih uslovljavali, u rasponu od ravnodušnih brakova i nesrećnih ljubavi do tragičnih stradanja i samoubistava.
Ako se vratimo ponovo dramaturgiji, čuvena „puška okačena o klin u prvom činu“ je u ovom romanu jedna pilula cijankalijuma za koji saznajemo da nikada ne propada i koju će glavni junak Rudi Radvanji sačuvati do duboke starosti. Fatalna predodređenost životnog toka toliko često uslovljenog detaljem, trenutkom, određuje i način na koji autor pripoveda o svojim junacima u ulozi sveznajućeg i nepristrasnog hroničara. Ivanjijevim delom dobijamo nove mogućnosti sagledavanja ne tako davne prošlosti koja još pristrasno pulsira u svesti svakoga od nas.
Autor: Aleksandra Đuričić
Izvor: Politika



















