Iver – Oto Oltvanji
U središtu romana „Iver“ nalazi se mladi par. Mija, ilustratorka dečijih knjiga, u vezi je Sašom, piscem krimi romana. Ovaj par odlazi u posetu Sašinoj porodici na imanje „Filoksera“ na krajnjem severu Vojvodine. Samo što to nije obična porodica, u pitanju su čuveni Vitasovi na čelu sa pater familijasom Robom, pevačem popularne muzike. Da nešto duboko ne štima u porodičnim odnosima, Mija će ubrzo shvatiti. Česti sukobi sjedinjeni sa zakulisnim radnjama i tajnama starim vekovima, u sve će se to uplesti nedužna Mija. A onda i prisustvovati kulminaciji ovog sukoba koji nijednog člana porodice neće poštedeti.
Žanrovski odrediti roman „Iver“ je težak zadatak. Na prvom mestu to je porodični roman u kojem pisac briljira. U isto vreme, „Iver“ je triler. Oto Oltvanji uspeva da zaintrigira čitaoca i da ga uvuče u dijabolični svet porodičnih intriga koji će ga držati u uzbuđenju do poslednje stranice romana. Ona treća komponenta romana, saspens, koja po autorovoj zamisli treba da poveže sve niti je nažalost najneuspelija. Nepotrebni odlazak u svet fantastike (ovde samo spekulativne prirode) uništava sjajni zalet sa kojim je autor krenuo od prvih poglavlja. „Iver“ bi bio sjajan, možda i jedan od najboljih srpskih trilera da njegova silina nije zatupljena i pretvorena u drugi žanr za čim uopšte nije bilo uopšte potrebe. Otprilike, zamislite „Glembajeve“ sa okultnim krajem. Prosto ne ide.
Oto Oltvanji je rođen u Novom Sadu, a detinjstvo provodi u Subotici. Studirao je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Debituje sa pričama koje objavljuje u većem broju zbornika i časopisa. Njegov prvi roman „Crne cipele“ (2005) priča je o Beogradu tokom devedesetih. Drugi roman Ota Oltvanjija „Kičma noći“ radnju prebacuje u dvehiljadite godine. Njegovo stvaralaštvo odlikuju česti žanrovski izleti u horor i fantastiku. Sa engleskog je preveo niz značajnih romana.
Roman „Iver“ je dokaz spisateljskog napretka Ota Oltvanjija. Sigurnost u izrazu, solidan prikaz društvene stvarnosti i dobra naracija su komponente koje „Iver“ čine uverljivim i odlično napisanim štivom. Najbitnija je svakako priča o porodici Vitas. Bezbroj različitih likova, sa umešnim psihološkim karakterizacijama, sastavlja pripovest koja vas opčinjava svojim zamahom, ali i talentom da se taj zamah do kraja ostvari. Pred nama je slika porodice u raspadu, opterećene unutrašnjim trzavicama ali i istorijskim nasleđem. Porodice koja i pored pucanja nastavlja da traje. Naravno, roman bi bio mnogo bolji da je fokus ostao na porodičnoj hronici bez nepotrebnih izleta u nadnaravno, ali i pored toga „Iver“ je knjiga koja pleni svojim pitkim stilom i piščevom umešnošću da jednu staru književnu temu ispripoveda na novi, trilerski, način.
Izvor: onlinecitaonica.wordpress.com



















