Iz prve ruke: „2030“
Vi, kao i ja, verovatno znate nekoliko generacija penzionera, a sistem penzija zasniva se na principu da ima više radnika nego penzionera. Negde oko 2030. godine taj odnos snaga će se promeniti, kao što će se promeniti mnogi drugi odnosi koji čine svet kakav poznajemo i omogućavaju mirnu plovidbu po Heraklitovoj reci. U to vreme broj operativnih kompjutera, od kojih će mnogi biti obdareni i veštačkom inteligencijom, nadmašiće broj mozgova, robota će biti više nego radnika, starijih više nego mlađih i današnji sistem penzija ali i zarada doživeće korenite promene.
Biće tu i dobrih stvari. Žene će postati bogatija polovina čovečanstva, srednja klasa u nekada nerazvijenim zemljama jugoistočne Azije i podsaharske Afrike biće brojnija od one u Evropi i Severnoj Americi, a to su dobre vesti za veći deo čovečanstva. Točkovi razvoja grabe napred i vektori različitih sila će se susresti oko 2030, koju godinu pre ili kasnije, a naš brod na Heraklitovoj reci će se konačno uputiti ka vodopadu koji zapravo pravi svu tu silnu buku promene, a mi ga još uvek ne vidimo iako ga čujemo. Problem je što stari brodovi po vodopadima ne plove.
Autor knjige „2030“ Mauro F. Giljen je dekan na najprestižnijem fakultetu za menadžment na svetu i knjigu nije napisao ni da plaši ljude ni da se pravi važan, već da bi nama, udobno zavaljenim na palubi Heraklitovog broda, ukazao da plovimo ka vodopadu promena koji nekako moramo da savladamo. „2030“ nije knjiga futurističkih predviđanja na granici naučne fantastike već nam autor, koji je na izvoru informacija, iz više uglova oslikava svet u kojem ćemo uskoro živeti i tera nas da razmišljamo unapred, da pokušamo da shvatimo promene u svetu i našim životima koje su već započele, a kulminiraće za desetak godina.
Ako vam je neka knjiga zaista preko potrebna da biste shvatili šta vas i vašu decu čeka koliko sutra, i kako se treba pripremiti za taj let preko brze vode, to je ova. „2030“ je prozor u budućnost. Otvorite ga, oslušnite buku i otisnite se slobodno niz vodopad promena.
Autor: Srđan Krstić
Izvor: časopis Bukmarker, br. 13



















