Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

„Između krajnosti“ – dekodiranje mita o Džoniju Štuliću

Nova knjiga Ivana Ivačkovića pre svega je važna za dešifrovanje mita o Džoniju (Štuliću, jelte) kod onih koji nisu rođeni na vreme da ga slučaju uživo i da dožive njegove ploče u trenutku njihove eksplozije na tadašnjoj sceni.

Pre gotovo godinu dana produkcija BalkanInfo intervjuisala je Džonija Štulića telefonskim putem. Taj intervju postao je najgledaniji snimak nekog Džonijevog intervjua na Youtubeu. U tom, najblaže rečeno, neprofesionalnom intervjuu, sažeto je sve što doprinosi konfuziji o razumevanju lika i dela nekadašnjeg vođe Azre.

Novinar Pavković nastavlja sa razgovorom čak i nakon što Štulić odbije da govori, tako da snimak nekakvog formalnog razgovora imamo pod naslovom Intervjua sa Džonijem Štulićem. Dalje, novinar pokazuje da nema nikakav povod za intervju, pripremljena pitanja ili bilo kakav koncept (kao da je računao da će Štulića uhvatiti na prevaru), te intervjuisanog gađa opštim mestima, floskulama i najobičnijim besmislicama („Je l’ se slažete da kod nas više nema dobrih ljudi?“), a Štulić, egoista kakvim ga je bog dao, ipak ne može protiv sebe, pa tako odgovara takođe služeći se opštemestašenjem i nebulozama koje ne možete uhvatiti ni za glavu ni za rep („Sve je u životu politika, ne?“). Suštinski, taj „intervju“ ni najmanje ne doprinosi našem razumevanju Štulića, nije nam rekao nešto novo što već ne znamo, niti donosi ikakav novi uvod u to čime se ovih dana bavi Džoni.

Upravo zbog takvih medijskih papazjanija i generalno spremnosti internet zajednice da ama baš svaku Džonijevu reč uzimaju kao Sveto pismo, knjiga „Između krajnosti“ (Laguna, 2019) je možda najvažniji zapis za domaću publiku koji može da posluži za bolje razumevanje Džonija Štulića i Azre.

Autor Ivan Ivačković ovom biografijom podseća nas pre svega na to kako izgleda ozbiljno novinarstvo. Uostalom, ako ste ovog autora čitali ranije, znate šta vas u tom smislu očekuje – iznošenje pre svega činjenica, dobrano pročešljanih i pronađenih u arhivama ili intervjuima sa relevantnim osobama. Dalje, gradeći kontekst priče o Džoniju nudi nam nekoliko perspektiva iz kojih možemo sagledati pojavu i ličnost Džonija Štulića. Visokim zanatskim i autorskim stilom, Ivačković je napravio neku vrstu identifikacionog dokumenta doba u kojem je Azra nastala i delovala, što je maltene neizostavno kada pišete o ma kom bendu, a pogotovo o Azri tog i takvog vremena.

Naravno, ovde nema bezrazložnih hvalospeva. Ako ste čitali Ivačkovićevu „Kako smo propevali“ (Laguna, 2013.) i poglavlje Džoni Štulić protiv kurvinih sinova, ne očekujte sličan pristup i u ovoj knjizi. Osim definitivno blažeg pristupa (možda najbolje primetnog u rečenici: „Iz današnje perspektive, ova recenzija, mada pogađa suštinu – deluje pomalo preoštro“), ovde ćete naići na objektivne konstatacije vezane koliko za prvi, uspešnijie deo karijere Azre, toliko i za drugi, daleko lošiji (npr. – „Proglasivši se 'profesionalcem', zapravo je spao na nivo zabavljača i postao sve ono što je prezirao ili se pravio da prezire. Sviranje je prestalo da bude pitanje života, sada se sviralo 'cehovski'.“)

Ipak, osim detaljnog prebiranja po diskografiji Azre i Štulića, „Između krajnosti“ donosi demistifikaciju kulta ličnosti i maltene religije koja je nikla oko Džonija od devedesetih pa naovamo. Da se vratim na početak ovog teskta, iznošenjem pre svega činjenica i smeštanjem istih u istorijski kontekst, on gradi umetnički, a na momente i psihološki kroki Džonija, u cilju da nam objasni kako i zašto je tokom karijere činio određene postupke. Posledica toga je, delom, i to da razbija mit o Džonijevoj nadljudskoj pameti, poštenju i nenadmašnosti na intelektualnom nivou. Ako mene pitate, rado bih pročitao sličnu biografiju o, recimo, Milanu Mladenoviću ili Bori Đorđeviću – bez patetike, ličnih naklonosti ili sugestivne naracije. Takve potencijalne knjige bi imale ulogu poput ove: da generaciju koja je odrastala u nesumnjivo boljim vremenima spusti nazad na zemlju, a da našu generaciju osvesti i pokaže kako ne treba imati idola u političkom, umetničkom ili u bilo kom drugom smislu.

Autor: Ivan Radisavljević
Izvor: oblakoder.org.rs

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844