Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Jebo sad ko je čiji - Prikaz romana „Jebo sad hiljadu dinara“ Borisa Dežulovića

Da u biografiji Borisa Dežulovića ne stoji da je roman „Jebo sad hiljadu dinara“ objavljen prvi put 2005. godine, moglo bi se pomisliti da je napisan maltene juče i da je Lagunino izdanje iz 2020. godine zapravo njegovo prvo izdanje.

Dva su razloga koja bi mogla navesti na takvu pomisao.

Prvo, tema ovog romana i danas je više nego aktuelna i inspirativna, pa nije mali broj pisaca koji su joj proteklih godina posvetili pažnju, premda je od događaja koji su u Dežulovićevoj knjizi opisani prošlo skoro trideset godina.

Drugo, s obzirom na okolnosti koje inače ne zalaze u okvire književnog stvaralaštva, čitalac oseti izvesnu nevericu kad vidi da se o jednoj više nego kontroverznoj, a mnogima i veoma bolnoj temi moglo na ovaj način pisati već 2005. godine – mada, ono „već“ treba shvatiti uslovno, donekle i sarkastično, kad se čini da je i čitavu deceniju nakon pojedinih događaja trebalo imati veliku hrabrost za njihovo publikovanje, a naročito za njihovu književnoumetničku obradu.

Iako Dežulović u kratkom uvodu iznosi istorijske podatke koji su ga naveli da načini roman o jednom danu tokom ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini, ipak se cela priča može shvatiti i kao plod mašte, dakle kao čista fikcija, mada će čitalac, čak i da je preskočio piščevu uvodnu belešku, sigurno poželeti da se to jeste dogodilo nekada i negde, jer kad je već u pitanju ratni vihor triju zaraćenih strana, onda momenti iz Dežulovićevog romana deluju kao osveženje i predah – koliko god to zvučalo paradoksalno, pa i surovo.

Možda je ratni sukob triju strana u Bosni i Hercegovini i danas neiscrpna tema književnim stvaraocima upravo zato što se svaka priča iz tog krvavog vihora može prikazati tako da deluje univerzalno, kao da se desila na bilo kom ratištu i u bilo kom vremenu, a da se opet sačuva i slikovito predstavi mentalitet, jezik, kultura (pa ako mora, i nekultura) ljudi i sredine o kojoj se piše.

I upravo je to balans na kome se stvara i održava kvalitet Dežulovićevog romana, jer čitajući poglavlje za poglavljem i upoznajući se postepeno sa sudbinama dvanaestorice junaka (u književnom smislu, svi oni jesu junaci, a u vojničkom – samo za svoju stranu), čitalac prepoznaje tipične naravi i običaje podneblja iz kojeg su likovi romana potekli, ali istovremeno stiče utisak da se neobična situacija prilikom susreta dveju suprotstavljenih vojnih formacija mogla dogoditi i negde drugde, tako da nad čitavim romanom lebdi upozorenje: ovo se može i vama desiti.

I jedni i drugi prerušeni u svoje protivnike, dvanaest ratnika otpočinju jednu igru koja je svakim narednim trenutkom zanimljivija i neizvesnija, pa bez obzira na to kako će se završiti, ona se zaista pokazuje kao jedna svetla tačka usred zemlje opsednute mračnim silama.

Da bi se stvorio pravi antiratni roman, pisac svoju maštu neretko odvodi baš na prvu liniju fronta, gde se najbolje i vidi sav besmisao ratnog sukoba, ali i sve muke i nedoumice koje tište naizgled bezlične i bezimene ratnike, a te muke često i nisu vezane za aktuelnu ratnu situaciju, nego su ostaci i odjeci prošlosti, predratnog perioda i jednog potpuno drugačijeg života, koji sigurno nije prekinut zato što su to želeli oni koji su silom prilika stekli zvanje ratnika.

I kada se najzad dvanaest učesnika neobičnog sukoba bude izmešalo i počelo da neposredno komunicira ne znajući pritom da nisu na istim zaraćenim stranama, sigurno ni čitalac više neće moći da prati ko je na kojoj strani, pa će jednog trenutka zastati i spontano zaključiti: jebo sad ko je čiji – a bilo bi najbolje da tako i ostane, jer već i samo razvrstavanje na ovu i onu stranu vodi u nove krvave rasplete.

Autor: Dušan Milijić

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844