„Ljuljaška daha“ – Herta Miler
Nepoznato poglavlje evropske istorije.
„Ljuljaška daha“ roman Herte Miler, napisan je i objavljen 2009. godine, kada je i ova njemačka spisateljica dobila Nobelovu nagradu za književnost. U ovom poetskom romanu, koji budi duboka osjećanja, pripovijeda se o sudbini jednog mladića iz Zibenbirgena, gradića u Rumuniji gdje je prije Drugog svjetskog rata bila velika kolonija naturaliziovane njemačke manjine, o njegovoj deportaciji u ruski radni logor, o pet godina provedenih u njemu i o povratku kući. „Ljuljašku daha“ u prevodu Nebojše Baraća objavili su „Laguna“ i „Zlatni zmaj“. Roman „Ljuljaška daha“ je fikcionalna autobiografija sedamnaesetogodišnjeg Leopolda Auberga, koga 1945. odvode u ukrajinski logor. Drugi svjetski rat se još nije završio, a njemačko stanovništvo u Rumuniji već živi u strahu. Leopold Auberg ne zna šta ga čeka u logoru, gdje će sa svojim deportovanim zemljacima zajedno provesti pet narednih godina. Odlazak u logor on doživljava kao oslobođenje od straha da će provincijska sredina otkriti njegovu homoseksualnost, a ne sluti da bi priznavanje homoseksualnosti u logoru značilo sigurnu smrt. Auberg se vraća kao čovjek obilježen logorskim iskustvom za cio život. I mada je on prije logora bio drugačiji i čak želio da ode iz rodnog grada, poslije logora u kome ga je obilježila glad, neprestani strah, prijetnje smrću, težak fizički rad i zavičajna čežnja, Auberg postaje vječiti tuđinac kome je zauvijek oduzeta mogućnost da pronađe dom.
Roman Herte Miler osvjetljava gotovo nepoznato poglavlje evropske istorije, povijest o rumunskim Njemcima, kao gubitnicima rata. Kada je Crvena armija 1944. ušla u Rumuniju uhapšen je i pogubljen fašistički diktator Antonesku. Rumunija je potom objavila rat savezničkoj Njemačkoj, a 1945. sovjetski general Vinogradov naredio je u Staljinovo ime da svi Njemci koji žive u Rumuniji moraju da učestvuju u ponovnoj izgradnji Sovjetskog Saveza. Svi muškarci i žene između 17 i 45 godina su odvedeni u radne logore. Svi ovi događaji čine okosnicu romana „Ljuljaška daha“. Tema depotracije je u poslijeratnim godinama bila tabu, jer je podsjećala na fašističku prošlost Rumunije. I majka Herte Miler provela je pet godina u logoru.
„Ljuljaška daha“ Herte Miler je nastala kao plod prijateljstva, razgovora i zajedničkog rada s rumunskim pjesnikom Oskarom Pastiorom, koji je sam proveo nekoliko godina u ruskom radnom logoru. Od 2001. do 2006. godine (kada je Oskar Pastior umro) Herta Miler je bilježila Pastiorove razgovore i sjećanja na logorsku svakodnevicu. Na tim iskazima počiva ovaj roman uvjerljivih, realnih situacija užasa pretvorenih u snažne univerzalne slike ljudske patnje i snage koju čovjek nalazi u graničnim životnim situacijama.
Roman „Ljuljaška daha“ pokazuje da, kako sama Herta Miler kaže, nijedan odlazak nije konačan. U intervjuima Milerova ističe da je neraskidivo vezana za prošlost i iskustvo diktature, strah i sjećanja na djetinjstvo i mladost u skučenoj rumunskoj provinciji banatskih Švaba.
Herta Miler se rodila 1953. u Nikidorfu (pokrajina Banat, Rumunija). U Temišvaru je studirala njemački i rumunski jezik. Bila je članica Aktionsgruppe Banat, grupe pisaca kojima je maternji jezik njemački, a koja je u vrijeme Čaušeskuove diktature tražila slobodu govora i pisanja. Po završetka studija zapošljava se u fabrici kao prevodilac, ali uskoro dobija otkaz jer je odbila sarađivati s rumunskim tajnim službama. Svoj prvi necenzurisan roman „Nizine“ objavila je 1982. u Njemačkoj i kritika ga je odlično prihvatila. Na Frankfurtskom sajmu knjiga Herta Miler je javno govorila protiv diktature u Rumuniji, a po povratku u zemlju zabranjeno joj je objavljivanje knjiga. Iz Rumunije se iselila 1987. s mužem Ričardom Vagnerom, takođe piscem. Otada živi u Berlinu.
Većina djela Herte Miler govore o njenom životu u vrijeme primitivne ruralne kulture i brutalne državne represije u Rumuniji. Devedesetih godina žestoko je kritikovala istočnonjemačke pisce koji su sarađivali s tajnim službama. U znak protesta istupila je iz Njemačkog P.E.N.-a. Najznačjniji romani Herte Miler su: „Remen, prozor, orah i uže“, „Kralj se klanja i ubija“, „Blijeda gospoda sa šoljama moke“, „Životinja srca“, „Lisac je oduvijek bio lovac“, „Čovjek je veliki fazan na ovom svijetu“. Pored Nobelove nagrade za književnost 2009, dobitnica je mnogih književnih nagrada: IMPAC Dablin, „Franc Kafka“, „Konrad Adenauer“, evropske nagrade za književnost Aristeion, nagrade grada Berlina...
Autor: V. Ognjenović
„Ljuljaška daha“ roman Herte Miler, napisan je i objavljen 2009. godine, kada je i ova njemačka spisateljica dobila Nobelovu nagradu za književnost. U ovom poetskom romanu, koji budi duboka osjećanja, pripovijeda se o sudbini jednog mladića iz Zibenbirgena, gradića u Rumuniji gdje je prije Drugog svjetskog rata bila velika kolonija naturaliziovane njemačke manjine, o njegovoj deportaciji u ruski radni logor, o pet godina provedenih u njemu i o povratku kući. „Ljuljašku daha“ u prevodu Nebojše Baraća objavili su „Laguna“ i „Zlatni zmaj“. Roman „Ljuljaška daha“ je fikcionalna autobiografija sedamnaesetogodišnjeg Leopolda Auberga, koga 1945. odvode u ukrajinski logor. Drugi svjetski rat se još nije završio, a njemačko stanovništvo u Rumuniji već živi u strahu. Leopold Auberg ne zna šta ga čeka u logoru, gdje će sa svojim deportovanim zemljacima zajedno provesti pet narednih godina. Odlazak u logor on doživljava kao oslobođenje od straha da će provincijska sredina otkriti njegovu homoseksualnost, a ne sluti da bi priznavanje homoseksualnosti u logoru značilo sigurnu smrt. Auberg se vraća kao čovjek obilježen logorskim iskustvom za cio život. I mada je on prije logora bio drugačiji i čak želio da ode iz rodnog grada, poslije logora u kome ga je obilježila glad, neprestani strah, prijetnje smrću, težak fizički rad i zavičajna čežnja, Auberg postaje vječiti tuđinac kome je zauvijek oduzeta mogućnost da pronađe dom.
Roman Herte Miler osvjetljava gotovo nepoznato poglavlje evropske istorije, povijest o rumunskim Njemcima, kao gubitnicima rata. Kada je Crvena armija 1944. ušla u Rumuniju uhapšen je i pogubljen fašistički diktator Antonesku. Rumunija je potom objavila rat savezničkoj Njemačkoj, a 1945. sovjetski general Vinogradov naredio je u Staljinovo ime da svi Njemci koji žive u Rumuniji moraju da učestvuju u ponovnoj izgradnji Sovjetskog Saveza. Svi muškarci i žene između 17 i 45 godina su odvedeni u radne logore. Svi ovi događaji čine okosnicu romana „Ljuljaška daha“. Tema depotracije je u poslijeratnim godinama bila tabu, jer je podsjećala na fašističku prošlost Rumunije. I majka Herte Miler provela je pet godina u logoru.
„Ljuljaška daha“ Herte Miler je nastala kao plod prijateljstva, razgovora i zajedničkog rada s rumunskim pjesnikom Oskarom Pastiorom, koji je sam proveo nekoliko godina u ruskom radnom logoru. Od 2001. do 2006. godine (kada je Oskar Pastior umro) Herta Miler je bilježila Pastiorove razgovore i sjećanja na logorsku svakodnevicu. Na tim iskazima počiva ovaj roman uvjerljivih, realnih situacija užasa pretvorenih u snažne univerzalne slike ljudske patnje i snage koju čovjek nalazi u graničnim životnim situacijama.
Roman „Ljuljaška daha“ pokazuje da, kako sama Herta Miler kaže, nijedan odlazak nije konačan. U intervjuima Milerova ističe da je neraskidivo vezana za prošlost i iskustvo diktature, strah i sjećanja na djetinjstvo i mladost u skučenoj rumunskoj provinciji banatskih Švaba.
Herta Miler se rodila 1953. u Nikidorfu (pokrajina Banat, Rumunija). U Temišvaru je studirala njemački i rumunski jezik. Bila je članica Aktionsgruppe Banat, grupe pisaca kojima je maternji jezik njemački, a koja je u vrijeme Čaušeskuove diktature tražila slobodu govora i pisanja. Po završetka studija zapošljava se u fabrici kao prevodilac, ali uskoro dobija otkaz jer je odbila sarađivati s rumunskim tajnim službama. Svoj prvi necenzurisan roman „Nizine“ objavila je 1982. u Njemačkoj i kritika ga je odlično prihvatila. Na Frankfurtskom sajmu knjiga Herta Miler je javno govorila protiv diktature u Rumuniji, a po povratku u zemlju zabranjeno joj je objavljivanje knjiga. Iz Rumunije se iselila 1987. s mužem Ričardom Vagnerom, takođe piscem. Otada živi u Berlinu.
Većina djela Herte Miler govore o njenom životu u vrijeme primitivne ruralne kulture i brutalne državne represije u Rumuniji. Devedesetih godina žestoko je kritikovala istočnonjemačke pisce koji su sarađivali s tajnim službama. U znak protesta istupila je iz Njemačkog P.E.N.-a. Najznačjniji romani Herte Miler su: „Remen, prozor, orah i uže“, „Kralj se klanja i ubija“, „Blijeda gospoda sa šoljama moke“, „Životinja srca“, „Lisac je oduvijek bio lovac“, „Čovjek je veliki fazan na ovom svijetu“. Pored Nobelove nagrade za književnost 2009, dobitnica je mnogih književnih nagrada: IMPAC Dablin, „Franc Kafka“, „Konrad Adenauer“, evropske nagrade za književnost Aristeion, nagrade grada Berlina...
Autor: V. Ognjenović
Autor: Herta Miler
