„Lovački psi“: portret policajca, upornog kao terijer
U romanu „Lovački psi“ Jern Lir Horst još jednom dokazuje da je sjajan pripovedač. Protagonista Vilijam Visting je iskusan istražitelj, a stari slučaj na kome radi zadaje mu velike muke. Njegov pristup i umeće očaravaju čitaoca od samog početka. Slučaj kojim se paralelno bavi njegova ćerka takođe je fascinantan. Iskusni čitalac kriminalistčkih romana može da nasluti da su ova dva slučaja povezana, ali autor veoma vešto i pažljivo vodi niti svoje priče. Visting se izoluje u seoskoj kući i tamo još jednom pedantno proučava prikupljena dokumenta u vezi sa slučajem. Ovakav pristup nam pokazuje prednosti dobrog starog istražiteljskog rada i ne ostavlja mnogo mesta slučajnostima i iznenadnim otkrovenjima. Smiren i studiozan način na koji se ponovo sprovodi istraga starog ubistva deluje, po mom mišljenju, veoma uverljivo i čini ovaj roman još interesantnijim za čitanje.
Pristup Vistingove ćerke Line je drugačiji. Ona je ambiciozna novinarka koja tokom istrage ne zazire od opasnosti. Dok otac slučaju pristupa smireno i promišljeno, Line je impulsivna i znatno agresivnije istražuje „svoj“ slučaj ubistva nego za njega zaduženi policajci. Otac i ćerka uskoro udružuju snage, iako na početku svako vuče na svoju stranu. Oslobođeni kriminalac Rudolf Haglund predstavlja dodatni izazov. Zajedno sa svojim advokatom, on zadaje probleme prvo Vistingu, a zatim i njegovoj ćerki. On je značajan akter čija uloga za čitaoca dugo predstavlja pravu zagonetku, naročito zbog toga što novootkriveni dokazi vode Vistingovu istragu u neobičnom smeru. Duel sa lukavim zločincem i njegovim advokatom daje posebnu draž romanu i pruža još više interesantnih zapleta.
Autor se poslužio veštim dramaturškim trikom kako bi omogućio da Visting izvesno vreme samostalno vodi istragu. Do njegove suspenzije dolazi neuobičajeno brzo. Za to postoji više razloga, ali oni će biti otkriveni znatno kasnije. Inspektor je od samog početka čitaocu predstavljen kao ličnost sa integritetom, tako da nema sumnje u ispravnost njegovih postupaka u prvobitnoj istrazi. Posebno zadovoljstvo za čitaoca predstavlja i uporna istraga njegove ćerke, koja vodi do mnoštva mogućih tragova i zaključaka. Stil pisanja Jerna Lir Horsta je izuzetno prijatan. Čitalac lako prati radnju, ali autor mu ne dozvoljava da se opusti, već ga vešto uvlači u rešavanje zagonetke. Kako radnja odmiče, postaje mu jasno da je priča daleko složenija od onoga što je prezentovano na samom početku knjige. Po mom mišljenju, Jern Lir Horst sasvim zasluženo polako zauzima mesto među najboljim norveškim piscima.
Izvor: krimi-couch.de
Prevela: Jelena Tanasković



















