„Luda ideja” i kompanija od nekoliko milijardi dolara
Odmah nakon poslovne škole, kada je imao 24 godine, Najt je došao na „ludu ideju“: da uvozi japanske patike za trčanje u SAD. Tokom ranih šezdesetih, Najt je krenuo na put po svetu i došao u Kobe gde je naišao na proizvođača patika za trčanje „Onicuka“ (sada deo „Asiksa“) i napravio dogovor o distribuciji. Kada su godinu dana kasnije prve patike konačno stigle, Najt je odmah jedan par poslao svom treneru sa univerziteta u Oregonu, čuvenom Bilu Bovermanu. Oduševljen patikama, Boverman je ponudio Najtu partnerstvo i zajedno su osnovali „Blu Ribon Sports“ (preteču „Najkija“) 1964. godine.
Najt piše veoma iskreno i sa dosta humora o izazovima sa kojima se sretao vodeći svoju novu kompaniju, od zapošljavanja i upravljanja eklektičnom grupom zaposlenih, borbe sa tokovima novca i naglim rastom i neprestanim pitanjem da li da kompaniju učini javnom.
U knjizi Najt dosta govori o Japanu i izazovima u sprovođenju posla sa ovom zemljom nakon Drugog svetskog rata – proizvodi kasne, nejasni ugovori, dvosmislena komunikacija, pravne bitke i korporativna špijunaža – koji su potpuno fascinantni. Do ranih sedamdesetih, „Najki“ i „Onicuka“ su se neslavno razišli iako je Najtovo divljenje prema Japanu ostalo netaknuto.
Za sve one koji trče, ali i one koji to ne rade, „Umetnost pobede“ je neprocenjiv upliv u jednu od najpoznatijih kompanija na svetu i život njenog revolucionarnog osnivača.
Izvor: japantimes.co.jp
Prevod: Dragan Matković



















