Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Na putu s Crnjanskim – povodom knjige „Pepeo, pena, šapat“

Obožavamo živote pisaca, jer mislimo da u njihovoj žrtvi možemo pronaći našu patnju.

U većini slučajeva to ide u fetišizaciju, od pisaca pravimo Bogove, podastiremo crveni tepih do njihovog odra.

S mrtvima je, čini se, lakše: otkopavaju se ladice i otpočinje lov na neobjavljene reči.

Retko kad se posegne ka studiji, a to su knjige koje otkrivaju tajne rukopisa, onako iskreno, razume se.

U taj raritet spada i knjiga Milisava Savića – „Pepeo, pena, šapat“ (Laguna, 2020).

Ko je mogao da se kladi da će nakon proze napuštenih udžerica i tamnovalovitih fabrika Savić preklinjati Crnjanskog da postane njegova senka?

Postepeno, kako stari mladost, a starost se mumificira (u kanone), odziv prošlosti postaje putokaz, saputnik, ravnopravna ljudina, i na ravnoj nozi se komunicira sa legendom.

Mit o seobama spaja se i udvaja sa biografijom raških krajeva.

Prolog i epilog otkrivaju realnu podlogu stvari: mladi novinar Studenta nije imao prilike da zvirne dalje od magnetofonskog ispitavanja, koje je, sva prilika, otišlo u nepovrat.

Još manje je pravio društvo Milošu, i nije smeo proglasiti se za njegovog ličnog šofera: iščitavamo materiju iz velikog broja intervjua koje je pisac dao.

S tim što nas to sad ne zanima, već narativ koji je od fragmenata sklopljen, živ, razigran, nerealno dokumentovan, proučen; sudbine su, praktično, secirane anatomskim skalpelom.

U početku je Milisav poput Mirka Kovača kad ovaj odluči da poseti Tina Ujevića: sav od strepnje da će gospodaru učiniti ono što može. To je zaziranje od veličine, oklop strahopoštovanja.

Ali kako krenu glasovi, pa se i Miloš uzvrti (familijarno imenovanje ume da zavara u pogledu bliskosti), te počne da se priseća zanosnih dojki svoje ujne, i gospođice kojoj je u Italiji pričao o ljubavi na Špicbergenu, Milisav se opušta, te daje sebi za pravo da barem, za početak, na pitanja odgovara.

Tako nastaje dijalog, i suočavanje dve epohe. Jedno detinjstvo kosi se s drugim, pa se Miloš priseća kako ga je majka zalud očekivala da se u Segedinu iskrca, iz vozova prepunih vojnika, koji su jurili ka Galiciji.

Savićevo odrastanje podseća na Jenove priče iz „Promene“ – sve je to ista socijalistička škola, ideoloških parola i promašene socijalne jednačine.

Miloš tek puni dvadesetu kad ide u rat (i seća se Ilanče i lova na Srbe, zbog Principovog metka. Milisav uveliko gazi pedesetu kad na ovim prostorima divljaju nacionalističke sile.

Spajaju ih Rim i London.

Savić se seća, poput reportera iz davnina, šta je sve Crnjanski u „Embahadama“ pisao, koga se sve doticao, pa je uzalud tražio, po arhivama starodavnim, ostake nagorelog monarhističkog pergamenta.

Iz 2006. odlazi se u 1940. pa natrag: sad to više nije poslanstvo o kome danonoćno razmišlja Duče, već čir na guzici udružene Evrope koja se Srbijom raskusurava.

Tužno i paradoksalno Savić zaključuje kako se borba protiv Titove družine nije isplatila: zajahali su gori.

Uzalud se opanjkavao Mandarin, iako je Savićev, u reljefnom smislu, detaljnije prikazan.

Ni jedan ni drugi značaj Ninove nagrade nisu dovoljno uvažavali: silom dara morala je da im pripadne.

U polemike su se uključivali žarom građanskog dostojanstva: Ristić nije uspeo Crnjanskog da dokrajči, kao što ni Savić nije mogao Đoga robije da spase.

Ali, bar su se trudili.

Savete za dobro vladanje, pa i u kazamatu, umeo je da udene tzv. Vi-pisac, iza koga se krije ime Borislava Pekića, koga Savić nalazi, navodno, u Londonu, dok koristi državnu stipendiju.

U tom istom gradu, malo ranije, skapava Crnjanski.

Savić se u tom smislu morao ispomagati Draganom R. Aćimovićem.

Recepcija legende izvedena je preko Argonautike i odnosa Venere i Adonisa.

Potraga za zlatnim runom demistifikovana je u maniru hajdučkih družina, i Savić je po unutrašnjem osećaju davao prostora svojim junacima, uključujući ih u relevantne događaje svoga zavijača, kao što je, na primer, odricanje od oca četnika, silovanje mlade i nezaštićene ćerke školskog druga, bračne izdaje posredstvom vodeničarke, svemu tome dodajući blage obrise kopaoničkog kraja, svedene na motiv devojačkog izvora.

Naivan čovek pomislio bi da kad je reč o Crnjanskom, da je u igri Odisej i niko drugi.

Ali prevario bi se jer dužnu poštu ipak odaje Adonisu, koji se nalazi u više prizora, dok, naizgled, preteže slika megdana sa veprom.

Miloš se pita kakva je to ljubav kad Venera pušta svoga mladića da ode u smrt?

Digresije koje su, takoreći, ličnog karaktera, ispituju polje književnosti i bavljenja njome, i u lakom trku pretresaju teme poput odnosa čitaoca i pisca, udvoričke i revolucionarne literature, interpukcijskih znakova, učešću biografije u delu, i proze u obnavljanju dobrote sveta, i toga sličnog.

Ispomažući se dvema kvalitativnim osobinama filozofskog materijala (Komedijant Slučaj i Nakaza Apsurd) svaka se reflektuje u maniru slučajnog i sudbinskog; izopačenog i nenadanog.

Namera, praktično, ne postoji, sem poslednje zdravice, koja zatvara knjigu, podsećajući na Apoteozu.

Tamo se uveliko kliče Banatu.

A ovde se, nekako rekvijemski, sumira nigdina jedne generacije.

Koja je pevala radi slobode, da u njoj nestane. Ne nadajući se tome, naravno.

Autor: Ivan Đurđević
Izvor: Danas

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844