Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

„Ne lažem, Tita mi“ – Verujemo, Tita nam!

Sačinjena kao kolaž tekstova nastalih u različitim periodima i različitim prilikama, knjiga „Ne lažem, Tita mi“ kao da je namerno zastala između zbirke (ne samo priča nego) raznorodnih proznih minijatura i zaokružene romaneskne forme.

I upravo kroz nemogućnost da se njena knjiga žanrovski precizno definiše, Ferida Duraković pokazala je kako se ni sâm život ne može jednostrano i jednostavno opisati niti objasniti.

Tekstovi koji čine ovu knjigu mogu se uporediti sa razbacanim, izbledelim, pa čak i varljivim uspomenama, koje, i kad nisu čvrsto povezane, opet formiraju celinu bez koje se život ne može jasno sagledati.

Sigurno se još od uvodne napomene javlja pitanje da li je autorka u svoju knjigu unela doslovne dnevničke beleške ili je ipak nešto izmenila, da li je bez ikakvih izmena citirala mejlove od kojih je celo jedno poglavlje sastavljeno, da li je za karakteristične detalje iz svog detinjstva koristila autentične izvore ili se oslanjala samo na lična sećanja.

Najzad, sigurno će iskrsnuti i pitanje da li je autorka imala u vidu samo ono što je zaista doživela, ili je ipak koristila i tuđa iskustva kako bi priča bila kompleksnija.

Koliko god da takva pitanja lebde nad svakom stranicom, odgovori na njih ipak postaju zanemarljivi pred iskrenošću kojom knjiga odiše, jer sve i da je autorka iz autobiografije ponegde prešla u autofikciju, nije bitno pred mogućnošću da se svaki čitalac saživi sa likovima i događajima.

Premda je na više mesta jasno ukazano kada se i gde zbio određeni događaj, to nimalo ne sprečava čitaoca, sa kojeg god mesta na planeti (ili barem na onom prostoru gde se sasvim dobro razume jezik kojim autorka govori i piše) poticao, da knjigu doživi kao metaforu univerzalne sudbine i života.

Mnogi snovi iz detinjstva, mnoga pitanja koja se svakodnevno javljaju tokom odrastanja, mnoge nedoumice i lutanja bez kojih nema sazrevanja, mnogi saveti i priče što u trenucima slušanja deluju zamorno, mnoga razočaranja prilikom neposrednog susreta sa svetom odraslih, mnogi odgovori koji se pronađu tek kad za njih bude kasno – sve su to sastavni delovi života uopšte, mada njihovo ispoljavanje neretko zavisi od okruženja, društva i sistema u kojem se raste.

Pišući bez ikakvog žaljenja za mladošću, koje bi u datom slučaju delovalo veštački i neiskreno, Ferida Duraković kroz prikaz sopstvenog odrastanja daje i sliku vremena za kojim možda ne treba uzaludno lamentirati, ali ga ne treba ni zaboraviti.

Pošto se ni vremena ni događaji ne mogu jednostrano prikazati, autorkina sećanja na detinjstvo, za koje se obično podrazumeva da je idilično, često su prožeta gorkim uspomenama, dok su dani rata i opsade, za koje se podrazumeva da su bili traumatični, efektno predstavljeni jednim događajem koji je uneo neočekivano svetlo u opšti mrak.

Upravo zato što optimizam zna da izbije u momentima za koje se očekuje da budu pesimistični, tako ni sama smrt nije predstavljena kao sušta tragedija, nego kao olakšanje što se patnja ne produžava kad telo odustane od čoveka.

Ako i nije bilo namere da se idealizuje epoha koja se ionako katastrofalno završila, a još manje da se nasilno spaja ono što su nedokučive okolnosti razdvojile, ipak je knjiga „Ne lažem, Tita mi“ bez problema i gotovo neprimetno povezala tri sadašnja standardna jezika sa istog prostora: na prvom jeziku su autorkine beleške, na drugom mejlovi njene pokojne prijateljice pesnikinje, a na trećem citati iz autorkine omiljene literature.

Ostavivši pisane tragove o svojim iskustvima – ili o iskustvima bilo kog deteta koje bi joj moglo biti vršnjak – Ferida Duraković se prvenstveno obratila generacijama koje tek stasavaju i koje možda ne iskazuju zakletvu karakterističnu za njeno sopstveno detinjstvo, premda se adekvatna zamena teško pronalazi, bilo da se shvati iskreno, bilo u ironičnom kontekstu.

Autor: Dušan Milijić

Podelite na društvenim mrežama:

Prikaz romana „Crno srce“: Apel za humanije društvo

U središtu romana „Crno srce“ mlađe italijanske autorke Silvije Avalone (1984) nalaze se Emilija i Bruno: dvoje istraumiranih, usamljenih ljudi koji se sreću u zabačenom i slabo naseljenom planinskom selu Sasaja. Njihove priče su ogledala bola i gubitka: Bruno nosi traumu preživljavanja porodične tr

Pročitaj više

Šta deca čitaju? – preporuke povodom Dečjih dana kulture

Pitate se kako da se vaš mališan zaljubi u knjige ili produbi ljubav prema njima? Tokom Dečjih dana kulture bićete u prilici da sa svojim malim superherojima upecate sjajna izdanja Male Lagune po neverovatnim popustima.Pored najsvežijih hitova, za najprobirljivije male čitaoce odabrali smo četiri se

Pročitaj više

Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture u knjižari Delfi SKC

Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 4. do 6. aprila 2025. u knjižari Delfi SKC.   U petak 4. aprila od 18 sati svoju knjigu „Ko zna šta će od mene biti“ predstaviće Ivana Lukić.   Zabavan, podsticaj

Pročitaj više

Ljubenović u Somboru i Kragujevcu

Posle književne turneje po Republici Srpskoj, gde je održao promocije svojih knjiga u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Gradiški, Prijedoru i Istočnom Sarajevu, pisac Bojan Ljubenović nastavio je da se druži sa svojim čitaocima i u Srbiji.   Povodom Međunarodnog dana dečje knjige, najpre je u ponedeljak

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844