O „Papiru“ i „Ikonostasu“ Gorana Petrovića

Priča o jednom događaju u renesansnoj Italiji inspirisala je Petrovića da pripoveda „Papir“ i uobliči ga u višeslojnu i duhovitu metaforu o smenama života i smrti, o tajnama pisanja i umetničkog stvaranja. Pripovest iz domena fantastike „Ikonostas“ predstavlja ikone koje će na svom putu doživeti razne nevolje – Turci će ih presretati, napadati razbojnici, morska čudovišta, ali i vremenske neprilike. Vernici će ikone dočekivati i klanjati se, mnoge će se zauvek izgubiti, a u despotov dvor će stići samo jedna, oštećena i skoro neprepoznatljiva, do te mere da ni despotrov savetnik Konstantin Filozof neće znati o kojem svetitelju se radi.
Knjige, napisane sigurno, pitko, duhovito i promišljeno, bez ikakvog problema mogu se čitati nezavisno, iako postoje neki likovi ili porodice koje se poput crvene niti provlače iz priče u priču. „U romanima se radnja kreće od 15. veka, zatim se provlači kroz 17. vek, i dalje nas vodi krajem 19, 20. i ulazimo u 21. vek, a možda bude i jedna futuristička priča. Takođe sam zamislio da pružim veliki prostor u svim knjigama, van naše zemlje, tako da je ‘Papir’ smešten u Italiju, a ‘Ikonostas’ u Grčku, dok će treća biti u Litvaniji, dalje je tu i Carigrad“, objasnio je Petrović.
Ljubitelje novih Petrovićevih priča obradovaće informacija koja je stigla od samog pisca – da će treća knjiga biti obimnija, a da će sedma knjiga biti „centralna“ i smeštena na železničkoj stanici jer su to mesta (poput književnosti) koja povezuju ljude na poseban način.
Prva dva poglavlja Romana delte divna su najava uzbudljivih Petrovićevih priča koje nas očekuju.
Autor: Ksenija Prodanović
Izvor: Nedeljnik




















