„Pola veka sa Borhesom“ – Mario Vargas Ljosa ispituje i podseća na pisca koji je obeležio njegov književni put
Strast prema književnosti uopšte (a posebno prema opusu Horhea Luisa Borhesa) odbljeskuje se na svakoj stranici knjige, kao i proklamovano divljenje Marija Vargasa Ljose argentinskom autoru. On priznaje da pred svakom od njegovih stranica oseća „nostalgiju koja se ne može definisati i utisak da će me nešto u tom sjajnom univerzumu nastalom u njegovoj mašti uvek odbijati, koliko god mu se divio i uživao s njim“. Autor knjige priznaje ogromnu udaljenost koju je oduvek osećao prema Borhesovom moralnom i socijalnom fokusu, koji je toliko različit od njegovog. Godine 1963, Vargas Ljosa intervjuiše pisca u njegovom pariskom stanu i iznenađuje se svedenošću tog mesta, kao i odsustvom njegovih dela u biblioteci. „Ko sam ja da se laktam sa Šopenhauerom ili Šekspirom?“, uzvraća mu. Peruanskog autora uvek je iznenađivala i Borhesova tolerancija prema diktaturama poput Videline ili samog Pinočea. Uprkos tome, njegovo divljenje Argentinčevom opusu i priznavanje njegovog uticaja na pojedine među najznačajnijim južnoameričkim autorima (uključujući i samog sebe) do danas se nije ni najmanje izmenilo. Postojani kapacitet Vargasa Ljose da sopstvenim zaslugama pretvori književnu analizu u književnost ponovo se odbljeskuje na stranicama „Pola veka sa Borhesom“, veličanstvene knjige koja nam omogućuje da uživamo u talentu dvojice velikih pisaca književnosti dvadesetog veka. U pitanju je neophodan omaž posebno argentinskom autoru i izjava ljubavi književnosti uopšte.
Autor: Marta Sanćes
Izvor: alejandradeargos.com
Prevod: Igor Marojević



















