Ne sjećam se sad ni šta je presudilo da na spisak pri naručivanju knjiga iz Lagune stavim „Povratak“ Maje Trifunović, ali znam da mi je sad baš drago da sam to uradila jer dugo neku knjigu nisam čitala sa takvim uživanjem.

Znate one knjige u kojima uživate od prve i u svakoj rečenici, jer autorica tako lijepo pripovijeda da vam više nije važno to o čemu piše, nego ste zaljubljeni u način na koji to radi?

Takav je njen stil i ima toliko nekih poređenja na koja sam povikala: „Pa kako joj je samo to palo na pamet?!“ da prosto sad ne znam šta da vam odaberem i prepišem ovdje da vidite na šta mislim.

U knjizi se govori o odrastanju, od dječjih dana pa do odraslosti. U knjizi se govori o porodici, ljubavi, životu, padovima, bolu, razočarenjima, odnosno o svemu onome što život jeste. I sve to bez patetike i pretjerivanja, a uz puno emocija.

A ja uvijek potpuno odlijepim kad neko zna pisati o velikim emocijama bez patetike. Valjda zato što ja ne znam, pa mi to dođe kao neka super moć.

Majine likove ćete zavoljeti. Sad nešto kontam, nema tu nijedan lik koji vam neće biti drag. Odnosno, sve dok ih voli glavna junakinja voljećete ih i vi. U stvari, činiće vam se da ste i vi sastavni dio knjige i tog njenog života i zato je dobro što nema patetike. Žuljala bi vas, a ovako će vam biti ugodno.

Kad bi postojala škola u kojoj bi se moglo naučiti da pišeš kao Maja – ja bih je odmah upisala. Ovako mi ostaje da na spisak želja za čitanje dodam i njene ostale dvije knjige.

Autor: Hana Kazazović
Izvor: cyberbosanka.me