Prikaz „Burnih vremena“: Mario Vargas Ljosa kao da je usvojio savršenu formulu za pripovedanje o korupciji
U „Jarčevoj fešti“, u lavirintu se su se našli general Truhiljo i njegova Dominikanska republika. U „Razgovoru u Katedrali“ temu čine moralna korupcija koju je Peru živeo pod diktaturom generala Manuela A. Odrije. Sada je pogled Vargasa Ljose usmeren na državni udar koji je u Gvatemali izveo Karlos Kastiljo Armas protiv legitimne vlade Hakoba Arbensa.
Pripovedanje o korupciji
Na maskenbalu, koji baš i nije venecijanski, sa pripovedačem ne pleše samo čitalac prepuštajući se lavirintu zla. Plešu i junaci jer su žrtve zavera, opisanih preciznim perom pisca za koga se veruje da je izmislio način na koji se mora pripovedati o korupciji koja sve uništava. I zato što je ovde muzika nasilna i nema mesta toplini u priči koja se suočava licem u lice sa krvavim životima u jednoj zemlji koja u isti mah predstavlja sve latinoameričke zemlje. Što se seje, to se i žanje.
Nema nade za Karlosa Kastilja Armada, „uzvišenog i delikatnog gospodina“, kao ni za dominikanskog pukovnika Džonija Abesa Garsiju, „šefa Bezbednosne službe vrhovnog generala Truhilja, ubice i mučitelja koji se postarao i za razna ubistva i pokušaje zločina u inostranstvu“, i za koga se pretpostavlja da je od mača kog se laćao i stradao u Haitiju oči u oči sa „čudovištima“ haićanskog diktatora zvanog Papa Dok. Možda samo čežnja preostaje osobi koja preživljava sve i nadživljuje svakog, uključujući i pripovedača koji je možda sve to samo sanjao, izvesnog Marija, s kojim ta osoba razgovara u epilogu koji niti zatvara knjigu, niti sadrži više istine – kao ni laži – od bilo kog drugog dela ovog romana: posredi je starica Marta Borero Para, „bivša mis Gvatemale (koja to nikada nije bila)“ i za koju više nema zemlje u kojoj bi mogla da živi.
Autor: Rikardo Bajšeras
Izvor: elperiodico.com
Prevod: Igor Marojević



















